Vremenske turbulencije, prirodne katastrofe, političke promjene - 2011. godina je bila sve samo ne dosadna i nesadržajna. To se odrazilo i na svjetsku proizvodnju i potrošnju energije, tvrdi Christof Rühl iz koncerna BP. "Politički nemiri i nasilje u dijelu arapskog svijeta doveli su, prije svega u Libiji, do primjetnog smanjenja iskorištavanja nafte i zemnog plina. Ukupno smanjenje u čitavom svijetu iznosti 72 milijuna tona nafte, što je nešto više od 11 posto potrošnje u Europskoj uniji", kaže Rühl.

Slaba potražnja za naftom

Tome treba dodati i posljedice nuklearne katastrofe u Fukušimi. Zbog nje se svjetska proizvodnja enerije smanjila za vrijednost koja odgovara količini od 115 milijuna tona nafte. I pored toga, svjetska potražnja za energijom se povećala za 2,5 posto. Tržišta su reagirala na to. Zemlje OPEC-a, prije svega Saudijska Arabija, primjetno su povećale proizvodnju sirove nafte. U Japanu je zabilježen veliki porast potrošnje tekućeg plina.

Europa, u kojoj je potrošnja plina smanjena za 10 posto, uvozi ugljen iz Sjedinjenih Američkih Država. "Jako je važna ta fleksibilnost tržišta. To se vidi iz sposobnosti da se poveća proizvodnja, da se jedan energent zamijeni drugim, ali i da se trgovinski putevi brzo promijene. To je sve doprinijelo uspješnom prilagođavanju novim uslovima."

Što je sa zaštitom klime?

Ali, uspješno je samo osiguravanje energenata, ali ne i zaštita klime. BP tvrdi da je svjetska emisija ugljičnog dioksida porasla za tri posto. Za pristaše teorije o pogubnom utjecaju čoveka na klimatske promjene to je nedopustivo. Tako Regine Günther iz njemačkog ogranka Svjetskog fonda za zaštitu prirode kaže da je situacija alarmantna, ako ne već i katastrofalna.

Regine Günther je porast količine ispuštenog CO2 u atmosferi o kojem govori BP nazvala monstruoznim. Ottmar Edenhofer iz Instituta za istraživanje klime u Potsdamu kaže da ga to povećanje ne iznenađuje. "Mi smo na početku velike renesanse korištenja ugljena. S povećanjem potrošnje ugljena povećava se i intenzitet ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu. Kada pogledamo ove podatke, izgleda kao da nikada nije ni održana Konferencija o klimi."

Ako današnju proizvodnju ugljena uzmemo kao mjerilo, rezerve ove sirovine bit će dovoljne za nešto više od sto godina, dodaje Edenhofer.