Dva znakovita momenta u novije vrijeme ukazala su na ključne smjerove razvoja hrvatske energetike, mada ne suštinski različite od dosadašnjih. Prvo je ljetos Vlada RH proglasila projekt velikog hidroenergetskog sustava Senj, uz gradnju ličke akumulacije Kosinj, strateškim investicijskim projektom. Zatim se krajem prošlog mjeseca ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, na sastanku ministara srodnih sektora jugoistoka i središnjeg dijela Europske unije, pohvalio tvrdnjom da Hrvatska uspješno napreduje k cilju dekarbonizacije energetike i privrede.

Detaljniji pogled na to područje ipak otkriva bitno drukčiju, nažalost manje povoljnu sliku realnog stanja stvari. Najprije bi trebalo reći da je hrvatska energetika još davno prije klimatskih EU-ciljeva, zahvaljujući prirodnim osobitostima, utemeljena na izdašnom hidropotencijalu. U drugoj polovini 20. stoljeća izgrađen je tako niz velikih hidrocentrala koje se smatraju korisnicima obnovljivih izvora. No u međuvremenu su nove ekološke spoznaje razotkrile nerijetko poguban utjecaj brana i akumulacija na prirodu, pa se danas na njih gleda kudikamo kritičnije.

Gorka pouka HE Lešća

Hrvatska još uvijek nije prihvatila takav suvremeni rakurs, o čemu svjedoče brojni negativni efekti HE Lešća na rijeci Dobri, posljednje sagrađene hidrocentrale Hrvatske elektroprivrede. U tom svjetlu se vode i burne rasprave oko akumulacije Kosinj, zbog čijeg su političkog favoriziranja aktivisti Zelene akcije nedavno podnijeli i tužbu Upravnom sudu. Iz HEP-a su nam pak odgovorili da je posrijedi projekt opravdan sa svih relevantnih aspekata - ekonomskog, energetskog, vodno-gospodarskog i okolišnog.

Prema njihovu stajalištu, lička akumulacija će „spriječiti daljnje plavljenje kosinjske doline", dok će „izbjegnuta količina emisija CO2 iznositi preko 140 tisuća tona godišnje". Nadalje, projekt će „nedvojbeno podići kvalitetu života lokalnog stanovništva", a okolišni aspekti su „iscrpno razmatrani u javnim upravnim postupcima koje je provelo nadležno ministarstvo". S druge strane, tako se tvrdilo i za Lešće, da bi potom u praksi uslijedile negativnosti koje dan danas Hrvatska ne zna kako bi neutralizirala.

Zelena akcija na sudu

Kako se ne bi i za Kosinj tek naknadno ustvrdilo da je najbolje rješenje zapravo povratak u prvobitno stanje, Zelena akcija uznastojala je oboriti spomenutu odluku Vlade RH. Riječki je Upravni sud odbacio tužbu s obrazloženjem da to vladino rješenje ipak nije upravni akt, i da ono ne može biti predmet upravnog spora. „Mi smo se jučer žalili Visokom upravnom sudu na to", rekla nam je prošli četvrtak Željka Leljak Gracin, pravnica te ekološko-aktivističke organizacije, „jer odluka vlade ima sve odlike upravnog akta."

Povrh toga, na Visokom upravnom sudu još uvijek se čeka rasplet sa žalbom Zelene akcije na presudu Upravnog suda u Rijeci kojom je odbijena njezina tužba protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike RH o Kosinju. Naime, to je ministarstvo procijenilo da je utjecaj projekta na okoliš prihvatljiv, s čim se Zelena akcija nipošto ne slaže. No o Kosinju se pisalo dosta, pa smo i mi još prije gotovo četiri godine ovdje upozoravali na razne uza nj vezane dubioze na koje se predstavnici izvršne i sudske vlasti praktično ne obaziru.

Suštinska je problematika hrvatske energetike znatno složenija od jednog projekta, međutim, i tiče se ukupnog horizonta njezina dugoročnog razvoja. Uljuljkana u spokoj zahvaljujući hidropotencijalu koji joj daje formalnu izliku, Hrvatska je drastično zanemarila alternativne izvore energije i nove energetsko-proizvodne tehnologije. Izuzetak je vjetroenergija i energija iz biomase, ali koje su poslužile primarno za namicanje profita u obilato subvencioniranom privatnom sektoru. Visoka javna ulaganja svejedno nisu rezultirala boljom strukturom ukupne hrvatske energetike, kao ni efektima na razvoj industrije i tržišta rada, ili uštedu za kućanstva.

Hrvatska ipak nije Kina

Robert Pašičko, energetski stručnjak iz hrvatske Zelene energetske zadruge, ujedno stručnjak Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP), smatra da je izdvojeno Kosinj moguće promotriti iz više kutova i s različitim zaključcima: „S gledišta sustava je to svakako važan projekt, dok po lokalno stanovništvo može završiti gore ili bolje, ovisno o tome koliko će njegov interes biti uzet u obzir. Hrvatska ipak nije Kina, preseljenje domicilnog življa nije moguće riješiti dekretom, pa će dijelom i zbog toga ovo zacijelo biti zadnja velika HEP-ova elektrana."

„No ovakva dugogodišnja agonija i neizvjesnost tim ljudima sigurno pada najteže od svega. Već dugo tamo nema nikakve perspektive, sve je na čekanju. A sasvim drugo pitanje je razvoj hrvatske energetike i uloga HEP-a koji razvojno zaostaje u takoreći svemu", nastavlja Pašičko, dodajući kako je Hrvatska elektroprivreda pokušavala svašta u raznim područjima energetike, ali je u svemu ubrzo - zapinjala. Radi se o tromom i inertnom aparatu, centraliziranom i stranačko-politički uvjetovanom, s lošim poslovnim karakteristikama.

Jeftina rasprodaja sunca

„Godinama se čeka podrška za solare u kućanstvima, ali HEP ne reagira, bez obzira na to što ima najveći pokretački kapacitet. Slovenija je u tom pogledu napravila čudo, ljudimasu naprosto omogućili brojne pogodnosti. Nizozemska ima milijun solarnih krovova na kućanstvima, mi imamo možda tisuću i pol.I lako da ne prodajemo sunce kroz turizam, kao da ne možemo prednost mediteranskog podneblja iskoristiti paralelno u proizvodnji struje. Istinski ambiciozan cilj bi bio sustav poticaja i tehnološke podrške za takvo nešto, a ne zastarjeli model s velikim hidroelektranama", inzistira ovaj stručnjak UNDP-a.

Konačno, to znači da RH iz fotonapona dobiva manje od 1 posto ukupno proizvedene energije, a većina članica EU-a ostvaruje između pet i 12 posto. Letargija u koju su zapali hrvatski energetski sektor i pripadajuća državna politika ne ugrožava samo prirodu i okoliš, nego nanosi osjetnu štetu javnim financijama. Pojam energetske demokracije i građanske elektro produkcije, izuzetno afirmiran u razvijenijim zemljama, u Hrvatskoj još kao da ne postoji. Kosinj stoga ne predstavlja samo eventualnu okolišnu prijetnju, nego i simbol daljnjeg odustajanja od boljih trendova.