Kad bi slušali prosječni ženski teniski meč na visokoj razini iz susjedne sobe, vrlo vjerojatno ne biste znali serviraju li tog trenutka Marija Šarapova i Serena Williams tenisku lopticu u teren ili se pak do smrti bore u nekakvom kavezu.

I ne, niste jedini koji su primijetili ovaj neobični fenomen koji se posljednjih godina postao vrlo čest.

Na prošlom su Wimbledonu i neki dužnosnici po prvi puta upozorili na ovu pojavu, a izvršni je direktor turnira objasnio kako se igrač kojeg stenjanje drugog igrača smeta u tolikoj mjeri da smatra kako mu to ometa igru može žaliti sucu.

Čak se i slavna Martina Navratilova osvrnula na ovaj fenomen u svojoj kolumni u Sunday Timesu, tvrdeći kako je i njoj kao tenisačici bilo iznimno važno da čuje udarac loptice u reket, budući da se tenisači u mnogočemu oslanjaju i na zvuk, čemu bi pretjerano stenjanje njezine protivnice moglo ozbiljno zasmetati.

Navratilova i drugi tenisači koji se žale na ovaj problem dobili su nedavno i uporište u znanosti, budući da je studija provedena prošle godine pokazala kako bilo kakvi glasniji zvukovi znatno ometaju koncentraciju tenisača i smanjuju mu učinak na terenu.

S druge strane, u obranu „stenjačica" stali su njihovi treneri, tvrdeći kako stenjanje pomaže u tajmingu i služi kao svojevrsno psihološko oslobađanje pri udarcu loptice.

„Trenutak kad zastenju pomaže njihovom ritmu i načinu na koji mjere savršeni trenutak za udaranje loptice natrag na protivnički dio terena", rekla je Louise Deeley, sportska psihologinja sa Sveučilišta Roehampton.

„Jednostavno, uvjerene su da jače i preciznije udaraju kad stenju, što im daje samopouzdanje i dojam da je meč pod njihovom kontrolom, što je sasvim legitiman razlog za to", tvrdi Louise.

Drugi pak tvrde kako je sve to dio uobičajenog disanja u sportaša pod velikim naporima.

„Izdisaj je vrlo važan dio u mnogim napornim sportovima, poput profesionalnog dizanja utega. Na taj se način oslobađa mnogo energije koju sportaš onda može upotrijebiti da iz svog udarca izvuče onaj mali višak snage koji će mu dati prednost pred protivnikom", zaključuje Nick Bollettieri, trener koji je radio sa čak 10 igračica koje su bile broj jedan.

Bilo kako bilo, čini se kako će Šarapova i društvo još dugo vremena zabavljati/iritirati publiku svojim neobičnim borbenim zvukovima.