Poljubac je ono što nas spaja, daje nam bliskost i užitak, osjećaj povezanosti i uzajamnog veselja... a možda je samo poljubac, no kada se zaljubljeni poljube na Valentinovo sudjelovat će u jednoj od najbizarnijih i najdugovječnijih ljudskih aktivnosti.

Antropolozi kažu da se ljubljenje razvilo iz 'njuškanja', koje su ljudi stoljećima upražnjavali kako bi više saznali jedni o drugima. "U jednom trenutku, malo su se 'poskliznuli' i završili na usnama.. i to im se učinilo puno bolje", kaže antroplog Vaughn Bryant sa sveučilišta A&M u Teksasu.

U većem dijelu rane ljudske povijesti, osjet mirisa bio je važniji od bilo kojeg drugog osjeta u ljudskim odnosima. Ljudi su se njušili kako bi utvrdili raspoloženje, zdravlje i socijalni status, rekla je Sheril Kirshenbaum, autorica knjige "Znanost ljubljenja", također profesorica na Teksaškom sveučilištu.

Poljubac kao romantičan izraz osjećaja vjerojatno je rođen u Indiji. U epskoj poemi Mahabharati, napisanoj oko tisuću godina prije Krista, nalazi se prvi poznati opis romantičnog poljupca u povijesti. "Stavila je svoja usta na moja i proizvela zvuk koji je u meni pobudio zadovoljstvo", kaže poema.

Povjesničari vjeruju da je u to doba takva vrsta ljubljenja bila nepoznata u Europi, u koju ju je kasnije donio Aleksandar Veliki.

U antičkoj Grčkoj, poljubac je bio način komunikacije društvenog statusa, čina i lojalnosti među vojnicima. "Bio je to način izražavanja društvene hijerarhije", rekla je Kirshenbaum.

Mjesto poljupca na ljudskom tijelu dugo je označavalo rang u vojnoj ili društvenoj hijerarhiji. Društveno ravnopravni muškarci ljubili su se u usta, a potčinjeni vojnici, sluge i robovi ljubili su u obraz, ruku, nogu, donji rub odjeće ili čak tlo ispred jako važne osobe. To je trajalo sve do 18. stoljeća.

Drevni Rimljani prvi su počeli prakticirati "savium", odnosno kako su ga oni zvali "poljubac duše", to jest ondašnju verziju francuskog poljupca, rekao je Bryant. Car Tiberije pokušao je zabraniti savium jer je smatrao da se tako prenosi guba, ali mu nije uspjelo.

Međutim, najveće ubojice zabave ljubljenja bili su rani kršćani. U Bibliji se spominju poljupci izdaje (Juda), poljupci pozdrava, poljupci potčinjenosti i poljupci života (Knjiga postanka), ali samo na jednom mjestu, kada se govori o Rimljanima, romantični poljupci. Nekoliko je papa pokušalo zabraniti romantično ljubljenje, a 1312. Klement V. proglasio ga je smrtnim grijehom.

U to doba ljubljenje je bilo nepoznato u ostatku svijeta. U Afriku, Aziju i Oceaniju donijeli su ga europski misionari. "Pronijeli su poljubac mnogim ljudima, kao što su im pronijeli riječ Božju", kazao je Bryant.

Sociolog Jeffrey Sumber napisao je knjigu o društvenoj važnosti poljupca. "Ljubljenje je komunikacija među tijelima. Ono je most između naših riječi i djela", kazao je.