Devetnaesti Human Rights Film Festival održat će se od 5. do 12. prosinca u zagrebačkim kinima Tuškanac i Kinoteka, a dio popratnog programa će se odvijati u mama-i i KIC-u. Festival programski fokusiran na ljudskopravaške teme, ali i autorski film općenito, ponovno će na kraju godine domaćoj publici predstaviti nove naslove nekih od najvažnijih svjetskih redatelja i redateljica među kojima se ističu Apichatpong Weerasethakul, Céline Sciamma i Sergej Loznica. Ovogodišnji program u velikom su broju obogatili naslovi novog srpskog filma autora i autorica koji se bave temama i poetikama koje promovira HRFF: Muzej revolucije Srđana Keče, ujedno i film kojim se otvara festival u nedjelju 5. prosinca u Kinu Tuškanac, Pejsaži otpora Marte Popivode, Kelti Milice Tomović i mnogi drugi. „Zanimljivost ovogodišnjeg HRFF-a jest poveznica koju dijeli nekolicina filmova, a to je element fantastike. Od Elegije lovora Dušana Kasalice, preko Male mame Céline Sciamma i Memorije Apichatponga Weerasethakula do filmova japanskog redatelja Ryusukea Hamaguchija provlače se bajkolika događanja koja u srazu s tzv. realnim svijetom kao da stoje za svu neobičnost naše trenutne globalne životne situacije," istaknuo je Petar Milat, programski selektor filmova 19. HRFF-a. 

Dokumentarni film kojim se otvara festival - Muzej revolucije Srđana Keče, autora hvaljenih naslova Posle rata, Pismo ocu i Mirage, nastao je u koprodukciji domaćeg Restarta, a prikazivanje na HRFF-u je hrvatska premijera nakon svjetske koju upravo ima na velikoj IDFA-i. Polazišna točka Kečinog filma jest napušteni projekt arhitekta Vjenceslava Richtera koji je u Beogradu htio izgraditi veliki muzej kao počast socijalističkoj Jugoslaviji, no plan nikad nije otišao dalje od izgradnje podruma. U vlažnoj, mračnoj zgradi danas žive izopćenici društva preoblikovanog kapitalizmom, a film se fokusira na djevojčicu koja s majkom zarađuje čisteći prozore automobila na križanjima te na blisku joj prijateljicu staricu koje tu u „podrumu revolucije" na rubu grada koji se transformira, jedna u drugoj nalaze utjehu.

U poslovičnoj jakoj dokumentarnoj selekciji HRFF-a, ove se godine nalazi film Pejsaži otpora umjetnice i redateljice Marte Popivode. Dobitnik brojnih nagrada među kojima se ističe Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film, te nagrade na festivalima Cinéma du Réel i Beldocs, bilježi putovanje kroz sjećanja gotovo stogodišnje antifašistikinje Sonje, jedne od prvih partizanki u Jugoslaviji koja je bila i među vođama pokreta otpora u Aushwitzu. Nakon što je predstavio atmosferu Staljinovih suđenja (Proces) i razmjere Staljinova kulta ličnosti (Državni pogreb), Sergej Loznica vraća se na HRFF s filmom Babin Jar. Kontekst kojim gledatelje vodi u ne tako davnu prošlost, u Ukrajinu koju su okupirali nacisti. Radeći isključivo s restauriranim arhivskim materijalom, Loznica pokazuje pozadinu tragičnih događaja koji su se dogodili u okolici Kijeva u rujnu 1941. - masakra više od 33.000 Židova.

Dokumentarnom programu 19. HRFF-a pridonijet će i Povratak u Reims redatelja Jean-Gabriela Périota, slobodna adaptacija istoimene knjige Didiera Eribona iz 2009. koja portretira autorov povratak u rodni grad koji je napustio trideset godina ranije. Périotov briljantno konstruiran film-esej je intiman i uvjerljiv društveno-politički portret ne samo klase već i čitave francuske kulture. Zagrebačka publika će imati priliku pogledati i dobitnika Srebrnog medvjeda te nagrade publike ovogodišnjeg Berlinalea, dokumentarni film Gospodin Bachmann i njegov razred redateljice Marie Speth u kojem prati jednog posebnog učitelja na pragu mirovine i njegove učenike šestog razreda dvanaest različitih nacija.

Dobitnik nagrade žirija kanskog festivala i kolumbijski kandidat za nagradu Oscar, Memorija Apichatponga Weerasethakula s Tildom Swinton u glavnoj ulozi redateljev je igranofilmski debi na engleskom jeziku koji se nastavlja na tradiciju prijašnjih mu mističnih filmova polaganijeg ritma prateći glavnu junakinju na svojevrsnom putu ka prosvjetljenju. Nagrađivanu selekciju igranih filmova 19. HRFF-a nastavlja trostruki dobitnik nagrada s ovogodišnjeg kanskog festivala, Drive My Car japanskog redatelja Ryusukija Hamaguchija, rađen po kratkoj priči Harukija Murakamija o kazališnom redatelju udovcu koji će se tijekom čestih vožnji s isprva nevoljko privaćenom  privatnom vozačicom, otvoriti pričajući o svojoj tuzi i žalovanju te o nevjeri pokojne supruge.

Nježna obiteljska priča s elementima fantastike, film Mala mama u režiji Céline Sciamme poznate po nagrađivanom i na HRFF-u prikazanom Portretu djevojke u plamenu, premijerno je prikazan u natjecateljskom programu ovogodišnjeg filmskog festivala u Berlinu, a portretira osmogodišnju djevojčicu žalosnu nakon naglog nestanka majke, koju sreće u liku djevojčice svoje dobi na koju nailazi u jednoj od svojih samotnih šetnji šumom. Fantastična izražajna sredstva krase i film mladog crnogorskog redatelja Dušana Kasalice Elegija lovora u kojem su se miješaju realnost i fikcija, a govori o osobnoj krizi ljudi u srednjim godinama kao i problematičnom društvenom kontekstu u kojemu nestaje cijeli jedan svijet kojega su stvarali. Glavnu ulogu u filmu tumači Frano Lasić, kojemu je ovo i svojevrsni povratak na velika platna. Međugeneracijsku priču donose višestruko nagrađivani Kelti  Milice Tomović smješteni u Beograd 1993. godine, na rođendansku zabavu koju majka priprema za svoju osmogodišnju kćerku i prijatelje. Tomović je na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu za Kelte dobila nagradu za najbolju režiju.

U programu 19. HRFF-a je i jedan od najzapaženijih filmova 2020. godine, Nikad rijetko ponekad uvijek redateljice Elize Hittman (Štakori s plaže) nagrađen Srebrnim medvjedom na Berlinaleu, te glavnim nagradama festivala u Sundanceu i San Sebastianu o trudnoj sedamnaestogodišnjakinji koja bez dopuštenja roditelja ne može pobaciti u svom ruralnom dijelu Pennsylvanije te se otisne na putovanje ka New Yorku gdje je pobačaj moguć.