Slavonski Brod svrstava se gotovo puno desetljeće u neslavni vrh među hrvatskim gradovima po atmosferskom zagađenju. No, za razliku od npr. Siska, tome nije uzrok domaća industrija, nego - prekogranična. Odmah s druge strane Save, u susjednom Bosanskom Brodu, nalazi se rafinerija nafte koju od 2008. posjeduje ruski Zarubežnjeft. Ona za pogonski energent koristi najprljavije i ujedno najjeftinije derivate nafte, prezasićene sumporom čiji štetni spojevi, uz druge polutante kao što su benzen i razne lebdeće čestice, završavaju u okolnom zraku. Krajem prošlog mjeseca, međutim, ruski veleposlanik u RH Anvar Azimov izjavio je da je Zarubežnjeft spreman na plinifikaciju pogona koja bi navodno riješila najveći dio ove problematike.

Premda još nisu poznati detalji projekta, u njemu bi prema najavama trebala sudjelovati i hrvatska strana, a vjerojatno i domaća privatna kompanija Crodux. Hrvatska odranije pokazuje spremnost da preuzme trošak gradnje plinovoda preko Save, dok bi se Crodux - vlasništvo tajkuna Ivana Čermaka - uključio u šire poslovanje s dobavljanjem i prodajom plina. Jer, moguće je da bi se ta prigoda s druge strane, u Bosni i Hercegovini, iskoristila za obimniju plinifikaciju industrije i kućanstava. „Očito je da će o svemu presuditi politika i biznis. Rusi već godinama znaju što je nužno, a plinifikacija je prvi korak. No možda je sve bilo usporeno zbog sankcija prema Rusiji", rekao nam je slavonsko-brodski ekološki aktivist Peter Tot Đerđ.

Uzročnik zagađenja je rafinerija u Bosanskom Brodu, koju od 2008. posjeduje ruski Zarubežnjeft.

Odlučujuća je visoka politika na razini kontinenta i regije

Naš sugovornik iz udruge Eko Integral jedan je od mnogobrojnih žitelja toga grada koji su dugi niz puta javno protestirali zbog onečišćenja i često nesnosnog smrada iz rafinerije. On prenosi spoznaje po kojima bi plin trebao umanjiti zagađenje za 50 do 70 posto - mjereno prema količini polutanata u zraku. „Nadamo se da čitava ideja neće još jednom pasti u zaborav. Nakon toga imat ćemo osnovu i da razgovaramo o rafinerijskim filterima, tj. pročistačima otpadnih plinova", nastavlja Tot Đerđ, „ali ovu priliku Hrvatska jednostavno mora iskoristiti, nema nam druge, ili će to biti naš  novi veliki politički neuspjeh. Projekt je već izrađen, postoje tehnički uvjeti da se prelazak na plin realizira možda već i kroz šest mjeseci."

Prošli put kad je takva prigoda propuštena, krajem prošle i početkom ove godine, u pregovorima s ruskom stranom sudjelovao je i tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike RH Slaven Dobrović. No, ubrzo je smijenjen, zajedno s ostalim ministrima iz kvote Mosta, a plan rješavanja zagađenosti Slavonskog Broda nanovo je prolongiran. Lokalno stanovništvo zbog toga iskazuje sve veći očaj, i često se spominje porast malignih tumora među ljudima na tom području. Javnost je naročito iritirana faktom da upravo RH dostavlja sirovu naftu - postojećim naftovodom Janafa - do rafinerije u Bosanskom Brodu. Ipak, o svemu tome ne odlučuju nadležne zdravstvene službe, nego visoka politika na relaciji između Hrvatske, pa i EU-a, te Rusije i BiH.

Skokoviti pomak u interesu Hrvatske

Slaven Dobrović izjavio je ovom prilikom za DW da se s Rusima svojedobno pokušavalo krajnje ozbiljno ostvariti dogovor koji bi zadovoljio sve strane. „Ne znam koji je sad aranžman točno u pitanju", rekao nam je bivši ministar zaštite okoliša i energetike, „ali mogu potvrditi da smo mi, tj. RH, i onda nudili opskrbu tog dijela BiH plinom, ne samo za rafineriju. Hrvatskoj je u interesu da bude dobavljač, dakle, i radi glavnog problema zagađenja, kao i u poslovnom te političkom pogledu. Zahvat plinifikacije rafinerije momentalno bi se odrazio na kvalitetu zraka, iako ne bi riješio problem u cijelosti. Ali, dobili bismo jedan veliki, skokoviti pomak u izbjegavanju štetnih emisija, i to bi bilo izuzetno značajno."

„Puno štetnih tvari i dalje bi dospijevalo u zrak, pa bi se to moralo rješavati dalje", dodaje Dobrović, u skladu s raširenim gledanjem na ovaj predmet u Slavonskom Brodu. No, treba reći kako u javnosti postoji i određeni dio nešto veće skepse među onima koji se pribojavaju da će im plin nedovoljno pripomoći, ako se na tome stane. Jer, kolaju i pretpostavke da Bosna i Hercegovina, tj. entitet Republike Srpske koji odlučuje o tim pitanjima, želi prvenstveno plin za svoje opće potrebe. Kao i da je sporazum pred sklapanjem primarno zbog interesa velikih trgovaca poput - Croduxa. Stoga će se realizatori projekta morati dobrano potruditi kako bi dokazali da su im namjere motivirane prvenstveno zdravljem građana, a ne tek profitom.