Jedan od najapsurdnijih prijevoda naslova filma u modernoj povijesti hrvatske distribucije, Tko je ovdje lud (iliti O, Brother, Where Art Thou u originalu) savršeno se uklapa u ludi četvrtak Dana borbe protiv korupcije.

U trenutku kad je cijela pismena Hrvatska znala da je DORH poslao zahtjev za skidanje zastupničkog imuniteta dr. Ivi Sanaderu, on je lagano išetao iz svoje kućice u cvijeću, izvozao kolege kojima je bila zanimljivija pozadina mlađe kćeri nego njen tata koji briše niz Kozarčevu, uskočio u jureću bubu i nestao.

Vjerojatno je, mrtav hladan, otvorio neke novine koje je usput pobrao i nehajno pružio putovnicu graničnom policajcu na Bregani, koji je sigurno slušao radio i znao da će za par sati dotični imati na vratu cijelo hrvatsko pravosuđe. No, kako je lijepo navečer ispalio Crni Marko, špotajući pritom Josipovića, policija nije imala razloga postupati protiv gospodina Sanadera ...

Nisu mu smjeli uzeti putovnicu, niti ga zadržati, iako ga već mjesecima istražuju, skupljaju dokaze i slušaju priznanja njegove zločinačke skupine (kako je to lijepo formulirao DORH). Svi Sanaderovi ljudi (još malo filmova, za neuke :) upiru prstom, prilično neodgojeno i nepristojno, u svog bivšeg šefa i deru se iz sveg glasa: On mi je to rekao, ja ne bih sam nikad, časna riječ!

Da bi onaj prijevod iz prvog odlomka dobio na težini, pobrinuo se istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu, koji je u najboljoj birokratskoj maniri odrezao bivšem premijeru 30 dana pritvora, s obrazloženjem da postoji opasnost bijega utjecaja na svjedoke?!?!?!? Čovjek je to pročitao pred kamerama gotovo 12 sati nakon što je navedeni nestao u vidu lastinog repa :) O, brother ...

E sad, zašto Pinokio? Pa čovjek laže kad zine - te ne znam ja za crni fond, te nemam pojma o cijeni struje, koja crna Fimi Media i, najveća laž od svih - ne bojim se uhićenja, reče Ivo jučer i ostade živ i zdrav, štoviše fino uvaljen u neku slovensku fotelju. Jer, slovenska je policija javila večeras našoj da Sanadera nije bilo na letovima van Slovenije. Unutarnjih letova, naravno, iz poznatih razloga nema (vidi pod Željko Pervan, stand-up).

Grinch je u ovoj priči bivši šulkolega, samozatajni Mladen Bajić koji je, dok je dr. Ivo bio gazda, bio mali miš skriven daaaleko od politike i velike love, ganjajući razne kriminalce koji su zdipili stotinjak tisuća eura, ili se udružili pa maznuli barem duplo ... doduše, još uvijek manje vrijedno od Sanaderove kolekcije satova, ali čvrge iz petog razreda očito su i dalje pekle.

Pa kad je Ivo prvi puta dao petama Malo vitra, Bajiću je netko obrisao naočale i čovjek progledao, počeo puniti Remetinec Business Academy, a sad je došao i do najvećeg uspjeha - dovoljno papira da može popuniti mjesto dekana, koje od početka čeka glamuroznog preprodavača slika golih djevojaka, pardon, bivšeg premijera.

Ako ste imali živaca gledati vijesti do kraja, nakon što su se raznorazni novinari javljali s raznih "pametnih" mjesta tipa Bregane (božesačuvaj da je netko dovukao kamere za izravno javljanje do Kozarčeve), mogli ste vidjeti kako se stvari rješavaju u bijelom svijetu.

London, navodno odredište pobegulje iz Dugobaba, cijeli dan gori - studentima su digli školarine u nebesa. Pa su neodgovorni budući vladari većeg dijela svijeta odlučili objasniti vladi da to ne ide tako, izašli na ulice, mlate policiju sve u šesnaest i pokušavaju provaliti u zgradu Vlade. Čak su dobro uzdrmali i nalupali auto u kojem je bio princ Charles i njegova Camilla.

Kod nas tako nešto nećemo vidjeti ... Sindikati mogu skupiti pola milijuna potpisa i onda se prodati Jaci u sekundi, tajkunerija (uz tu i tamo koju "časnu" iznimku) se veselo smješka jer su popularni zatvorenici samo političari, a njih se pušta na miru, premijerka može bez problema razmišljati o državnoj politici dok mijesi burek u stanu do kojeg je došla na nezakonit način, a Vlado Šeks plašiti djecu na televiziji u prijenosima Sabora.

Mi Hrvati dobili smo super temu za jutarnju kavu u firmi i popodnevnu pivu s frendovima, dobili smo novog zlog Bonga kojem ćemo pijani spominjati užu i širu obitelj, novu igračku koja će našu pažnju usmjeriti na nešto što nije rasipnički proračun, utovljena birokracija koja se množi brže od žohara i štakora zajedno, lokalni šerifi u talu s lokalnim krimosima i tako dalje i tako dalje i tako dalje.

Ako je jedini razlog za 100 tisuća ljudi na Trgu bana Jelačića bilo dizanje dotičnog na postolje i pokušaj ukidanja Radija 101 (majko mila, zašto smo se tada smrzavali, gledaj ti što su oni od njega napravili), s nama definitivno nešto nije u redu i bome ne znamo tko je tu lud .... O, Brother ....