NOAA (National Oceanographic and Atmospheric Administration) ili Nacionalna oceanografska i atmosferska uprava iz SAD-a sadrži podatke koji dokazuju da je 2010. godina pored 2005. jedna od najtoplijih u povijesti mjerenja i to u globalno smislu. NOAA pored statističkih finesa vezanih za porast temperature u svojem izvješću opisuje i nekoliko vremenskih specifičnosti koje su možda povezane s učinkom kojeg na klimu ima spomenuta fluktuacija temperature. Temperaturni rekord je gotovo sigurno simptom globalnog zatopljenja. Svaka godina počevši od sredine 1970-ih bila je toplija od prosjeka koji vrijedi za 20. stoljeće, a deset najtoplijih godina otkada se takvi podatci mjere (od 1888.) spada u period nakon 1998.

Globalno zatopljenje jača iz dana u dan zahvaljujući između ostalog i zagađenju zraka, naročito potrošnjom fosilnih goriva poput ugljena, nafte i njenih derivata. A da se klima zaista mijenja dokazuje nekoliko čimbenika ili pokazatelja:

Kiše su obilnije. U 2010. godini bilo je više kiše nego ikad dosad (otkad se mjere takvi podatci). Pakistan, SAD, Europa i brojne druge regije bile su zahvaćene neviđenim poplavama izazvanim obilnim padalinama, a Australija je pogođena na samom početku 2011. Znanstvenici predviđaju da će i dalje biti obilnih padalina u kraćim intervalima u određenim područjima i isto tako nagle i velike suše u drugima.

Učestaliji toplotni valovi i udari. Sjetite se Rusije koja se 2010. zbog visokih temperatura suočila sa strašnim požarima. Visoke temperature zabilježene su i na jugoistoku SAD-a.

Više je uragana. Uraganska sezona 2010. godine na Atlantiku bila je iznimno aktivna (19 velikih oluja i 12 uragana)Iako su dostizale rekordnu snagu i veličinu, ove vremenske nepogode srećom nisu stizale do kopna u punoj naletu. S druge strane, Pacifičko područje imalo je samo sedam većih oluja, od kojih su tri iz uraganske kategorije - to je najmanji broj oluja otkad se prate (od 1960-ih).

Više je tornada. Baš kao što se od globalnog zatopljenja očekuje da izazove više jačih kišnih oluja, isto tako moglo bi izazvati i više tornada. U SAD-u je, na primjer, bilo oko 1.300 tornada pa je tako 2010. upala među top 10 godina s najviše tornada u periodu od 1950. do danas.

Malo arktičkog leda. Razina leda na Arktiku danas je treća najniža ikad zabilježena. Čak i nakon tri mjeseca smrzavanja, razina leda u prosincu je među najnižima ikad. Kad je u pitanju Antarktika, razina novostvorenog leda je bila osma najmanja ikad zabilježena, ali se ubrzo vratila na treću najveću ikad zabilježenu. Arktik je očito na izravnom udaru klimatskih promjena, ali Antarktika je i dalje predmet znanstvenih rasprava.