Osobe koje imaju peludnu groznicu sve ranije počinju osjećati simptome. U Njemačkoj peludi ima u zraku već u siječnju, a veljača bi mogla biti posebno teška, najavljuju njemački znanstvenici. Curenje iz nosa i osjećaj pečenja u očima su simptomi koje ne treba zanemariti, kaže profesor Ludger Klimek, direktor alergološkog centra u Wiesbadenu.

- Peludna groznica dovodi do upale sluznice, a svaka upala šteti - kaže on. Stabla koja rano cvatu, poput bukve, breze, lijeske i johe, otpuštaju pelud već u siječnju i veljači. Zatim počinje pelud trava, u lipnju, srpnju i kolovozu, kaže Gerhard Schultze-Werninghaus, potpredsjednik njemačkog društva za alergologiju i kliničku imunologiju sa sjedištem u Bochumu. Trećina svih Nijemaca alergična je na pelud. Njihovi su imunološki sustavi prejaki i opiru se stranim tijelima koja su zapravo bezopasna, kaže Schultze-Werninghaus.

Simptomi te reakcije su kihanje, šmrcanje i pečenje očiju.
Iza tih upala stoji histamin, hormon koji tijelo proizvodi. - Mogu se uzimati antihistaminici koji će suzbiti djelovanje hormona - savjetuje stručnjak. Antihistaminici starije generacije izazivali su pospanost, kaže, i dodaje da moderni proizvodi to ne čine.

Kihanje i šmrcanje- Curenje iz nosa i osjećaj pečenja simptomi su koje ne treba zanemariti, poručuju liječnici.
- Trećina Nijemaca alergična je na pelud, a njihovi su imunološki sustavi prejaki i opiru se stranim tijelima koja su zapravo bezopasna.
- Simptomi su kihanje, šmrcanje i pečenje očiju.Protiv simptoma alergije može se boriti sprejevima i kapima, s kortizonima i bez njih. - Nazalne slane otopine također pomažu - kaže Schultze-Werninghaus te objašnjava da teškoće olakšava obično ispiranje očiju  čistom vodom. Inače, peludna alergija, mnogima poznata kao peludna hunjavica, peludna groznica ili alergijski rinitis, jedna je od najčešćih bolesti u svijetu. Na žalost, konačnog rješenja za bilo koju vrstu alergije, lijeka koji će zauvijek riješiti neugodne simptome u korijenu, još nema. Ipak, sve je više lijekova i terapija koje uvelike olakšavaju život s alergijom.

Mnoga novija istraživanja ukazuju na genetsku sklonost alergijama. Tako, primjerice, majke svoju sklonost alergiji prenose na sinove. Ako je jedan roditelj alergičar, alergijski rizik kod djece je 30 posto, a ako su oba roditelja alergičari, rizik kod djece je 80 posto. (METRO/HINA)