Dok iz NASA-e upozoravaju da će stari umirovljeni satelit uskoro pasti na Zemlju, iznad naših glava leti još puno svemirskog otpada. Preko 20 tisuća starih satelita i dijelova neupotrebljivih raketa, a da ne spominjemo pregršt meteora, kruži oko naše planete. Ne predstavljaju opasnost, sve dok se ne sudare sa ispravnom svemirskom letjelicom ili satelitom.

Pozor svima koji žive na prostoru između Kanade na sjeveru te Južne Amerike na jugu: za nekoliko dana umirovljeni satelit past će negdje u vašoj okolici. Iako će se većina letjelice u svojem kaotičnom poniranju raspasti  na tisuće malih komada, očekuje se 26 velikih komada koji mogu težiti i do 150 kilograma da zaspu područje od oko 800 kilometara.

Iako svemirski otpad svakodnevno pada na Zemlju, ovaj satelit je dosada najveći komad smeća koji će se srušiti.

„Iz očiglednih razloga, količina svemirskog otpada se povećala od početka svemirskog doba. Iako svakodnevno komad svemirskog otpada padne na Zemlju još nitko nije nastradao. Rakete i sateliti izgore prilikom ulaska u atmosferu, pa padnu kao manji komadi. Većina tih krhotina padne ili u ocean ili u Sibir", rekao je za Metro Nicholas Johnson, šef NASA-ing odjela zaduženog za krhotine u zemljinoj orbiti.

No količina svemirskog otpada  u stalnom je porastu. Preko 22 tisuće velikih komada te bezbroj manjih, kruži oko Zemlje. „Kada svemirska letjelica završi svoju misiju postaje dio svemirskog otpada. Jedino što možemo je letjelicu srušiti u ocean ili je poslati dalje u svemir", objašnjava Johnson.

Neki komadi svemirskog otpada mogu juriti i do 15 kilometara u sekundi, a kako u svojoj putanji prolaze kraj satelita ili svemirskih letjelica koje su još uvijek u funkciji, šanse za sudar su velike. „Što više stvari šaljemo u svemir sve više smeća stvaramo. Rizik od sudara s meteoritom ili svemirskim otpadom je porastu jer sve više stvari šaljemo u svemir. Relativno mali objekti mogu prouzročiti ogromnu štetu jer se kreću velikim brzinama", objašnjava Sigrid Close, profesor astronautike na Stanfordu.

Američko Nacionalno istraživačko vijeće upozorilo je u svojem novom izvještaju da je količina  svemirskog otpada dosegla kritičnu granicu.

„Svemirski otpad je došao do praga da se počne sudarati sam sa sobom i tako doprinositi količini krhotina u orbiti." 

Profesor Close naglašava da veću opasnost predstavljaju meteoriti, mali komadi stijena nastali kada i Sunčev sustav, jer u prosjeku jednom godišnje pogode neki zrakoplov.

No nije sve tako sivo. Znanstvenici iz NASA-e tvrde da će moći, dva sata prije nego li se satelit sruši, odrediti  točnu lokaciju na koju će pasti svi fragmenti.

Roboti smetlari

NASA, kao i druge svemirske agencije, znaju lokacije svih starih satelita jer su ih oni, na koncu konca, tamo postavili. Problem ne predstavljaju stare letjelice u stabilnim orbitama daleko od funkcionalnih satelita, nego letjelice koje su se raspale i nekontrolirano lete.

„Micanje otpada je trenutno vrlo aktualna tema. Raspravlja se o slanju robota koji bi velike komade poslali što dalje od Zemlje, a manje krhotine bi se gađalo laserom. Na taj način bi se promijenila njihova svojstva  te bi brže sagorili prilikom ulaska u zemljinu atmosferu", smatra Sigrid Close.

Što se meteorita tiče, mi ljudi vrlo malo toga možemo poduzeti da ih se riješimo iz Zemljine orbite, jer su oni sastavni dio nekog kometa ili asteroida privučeni Zemljinom gravitacijom.