Čim sam ušao u sobu i ispričao se što me morao čekati jer su neki novinari prije mene u zadnji čas odlučili odustati od svojih intervjua, a on je promrmljao „jebeni novinari", znao sam da razgovor koji slijedi ne može biti neugodan.

Paul Bettany, engleski glumac kojeg sam upoznao i zavolio u Legendi o vitezu, Master & Commander i Genijalnom umu, došao je na festival Camerimage u poljski Bydgoszcz (Bidgošč) kako bi promovirao svoj redateljski debi Shelter, priču o ljubavi dvoje beskućnika na njujorškim ulicama.

Ovaj karizmatični gospodin, kojeg lako mogu zamisliti kako za trideset godina na nekom trijemu, pušeći lulu, unuku govori stvari poput „my boy", vrlo je prijateljska, komunikativna i opuštena osoba zbog koje mi se moj zadatak činio kao najbolji posao na svijetu.

U posljednjih petnaestak godina isprofilirao si se u jednog od vodećih britanskih glumaca svoje generacije. Koliko je teško bilo dospjeti do ove pozicije?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer donedavno nisam ustvari imao nikakav plan. Nisam tip osobe kojoj dobro ide planiranje, i onda odjednom, kako sam počeo režirati... morao sam imati plan! Znaš, moj jedini plan bio je da snimim što je više moguće različitih stvari. Različiti žanrovi, različiti tipovi likova... I to je bilo i dobro i loše, znaš. Mislim da sam donio neke loše odluke vođen idejom „o, pa probat ću ovo, to još nikad nisam probao".

O kojim odlukama pričamo?
Odlukama da snimim filmove koje nisam trebao snimiti.

I previše si pristojan da imenuješ te pogreške? (Imam osjećaj da priča o Legiji.)
Ma znaš, čak i loš film bio je nečiji san, tako da ne želim gaziti po njemu.