Djeca su nekad bila poslušnija i bolja... koliko ste puta to čuli, a možda i sami rekli kad su vam klinci digli tlak? No, stvari se ipak mijenjaju, pa svaka generacija želi da njihovi klinci imaju više prava nego što su oni imali.

Ipak, istovremeno, pojavio se problem koji je sve vidljiviji - u današnjoj selfie kulturi, koja često nagrađuje hvalisanje i aroganciju više od ljubaznosti, primjećuju se veliki pad u svakodnevnim izrazima zahvalnosti.

Roditelji često misle da će, ako stalno hvale svoju djecu, to pomoći da razviju karakter i izrastu u sretne ljude. No, ako ih hvalite i za najmanju sitnicu, ispunjavate svaku njihovu potrebu i organizirate svoje živote oko djece, često se događa upravo suprotno. Tada djeca očekuju i da drugi rade sve za njih i ne osjećaju zahvalnost.

Sve veći broj istraživanja ukazuje na brojne psihološke i društvene prednosti redovnog 'brojanja svojih blagoslova'. Dobra vijest za roditelje: to također sugerira da nikada nije prekasno da djeca nauče suptilne radosti uvažavanja dobrih stvari u životu. Zahvalnost se može naučiti u bilo kojoj dobi, bilo da se izražava kao raspoloženje, društvena emocija ili osobina ličnosti.

Za njih, zahvalnost nije jednokratno "hvala". To je način gledanja na svijet.

Istraživači smatraju da su ljudi s pozitivnim razmišljanjem i ljudi koji ne uzimaju stvari zdravo za gotovo, zahvalni za više stvari u životu, kao što su prijatelji, zdravlje, priroda, radno mjesto - i da intenzivnije osjećaju zahvalnost.

U studiji koju je vodio dr. Rosmarin, a objavljena je 2011. u časopisu Journal of Positive Psychology, istraživači su gledali više od 400 odraslih ljudi online, procijenivši njihovu vjersku i opću zahvalnost, vjersku predanost i mentalno i fizičko blagostanje. Istraživači su pronašli, u skladu s prošlim istraživanjima, da je opća zahvalnost povezana s manje anksioznosti, manje depresije i većim blagostanjem. Također su otkrili da je vjerska zahvalnost prema Bogu bila povezana s dodatnim smanjenjem anksioznosti i depresije te povećanjem blagostanja.

Zahvalni adolescenti imaju bolje odnose s vršnjacima, dijelom i zato što ih njihovo pozitivno raspoloženje čini simpatičnijima.

U studiji objavljenom u časopisu Emotion iz 2015. godine, istraživači su proveli eksperiment s 70 studenata na dodiplomskom studiju.

Otkrili su da su poznanici imali veću vjerojatnost da žele ostati u kontaktu s studentom koji je izrazio zahvalnost prema njima (u pisanom obliku) od učenika koji nisu pokazali uvažavanje. Zahvalni učenici se percipiraju kao ljudi s toplijom osobnošću i kao poželjniji prijatelji.

Roditelji rade sve što mogu da pouče djecu da budu zahvalni, radeći stvari od neprestanog 'prigovaranja' (Jesi li rekao hvala?) do pisanja zahvalnica na poklonima. Stručnjaci međutim upozoravaju da najbolje namjere mogu zapravo postati prepreka za iskreno doživljavanje zahvalnosti. Djeca moraju naučiti kako zahvalno "misliti", a ne samo izgovarati zahvale bez razmišljanja.

Za neke roditelje dobra polazna točka je jednostavno postaviti bolji primjer. Malo ljudi svakodnevno izražavaju zahvalu ili zahvalnost svojim supružnicima ili partneru. 

U društvu koje je postalo toliko rastrgano i gdje je svatko usmjeren samo na sebe, zahvalnost nudi jedan od najboljih načina da se povežemo jedni s drugima.