Još od kad je prijetio napad Rusije na Ukrajinu prošlog proljeća, cijena plina je počela divljati. Svi mediji, ali i stručnjaci su proricali enormne račune za plin potrošačima prije svega u Europi kao posljedicu neminovnog prekida isporuke plina iz Rusije na početku Putinovog rata. Naravno, to je privuklo i mnoge burzovne špekulante da postanu svojevrsni ratni profiteri, ali već nakon prvog šoka početkom ožujka prošle godine se i cijena plina nešto smirila - do konca ljeta kad se trebalo pripremiti za zimu i napuniti spremišta. 

Povijesni rekord je tako bio postignut 26. kolovoza prošle godine: gotovo 340 eura za megavatsat prirodnog plina EU Dutch TTF, ali već sljedeći dan je cijena počela strmoglavo padati. Preko jeseni i zime je bilo još poskupljenja, ali cijena je sve niža: trenutno je (11.5.) na portalu Trading Economics izlistana cijena čak deset puta manja od vrhunca prošlog ljeta, samo još 34,6 eura za megavatsat - dakle negdje kolika je bila još koncem lipnja prije dvije godine.

Glavni razlog je bila blaga zima

Koliko god da su stručnjaci bili složni u procjeni kako će plin biti skup, tako sad također vlada sloga u objašnjavanju, zašto je plin ipak tako jeftin. Važan čimbenik su svakako dobro napunjena spremišta plina - čak i na taj rekordni dan koncem kolovoza prošle godine je zabilježena cijena, ali ne i kolika je količina uopće prodana po toj astronomskoj cifri. 

A to je najvažnije i za potrošače: napunjena spremišta su najvećim dijelom ublažila oscilacije na tržištu, ali glavni razlog je blaga zima. Doduše čini se duga i tvrdokorna - mnogi niti sad, sredinom svibnja još nisu isključili svoje grijanje, ali nije bilo takve ciče zime kad su i grijalice morale raditi čitav dan. 

Drugi je razlog što je krivulja cijene plina u Europi sve sličnija cijeni na svjetskom tržištu: Europa jest bila ovisna o plinovodima iz Rusije, ali je ukapljeni plin sve važniji i u opskrbi potrošača Staroga kontinenta. Ralph Solveen, ekonomist Commerzbanka nam objašnjava kako je za potrošače u Njemačkoj ove zime bio odlučujući uvoz plina iz Belgije i Nizozemske gdje je opet pretvoren u plinovito stanje. Doduše prošlog prosinca je i u Njemačkoj otvoren prvi LNG terminal, ovog travnja je s radom počeo već i treći u Brunsbüttelu, ali tu je još mnogo kapaciteta koji tek stoji na raspolaganju.

Nipošto još nije kraj!

Tako onda i ispada da u godišnjim obračunima koji stižu njemačkim potrošačima mnogi dobivaju novac nazad jer su u ponekad debeloj preplati. To je donekle i zasluga njemačke vlade koja je od ožujka ove godine proglasila najvišu cijenu plina za kućanstva od 12 centi po kilovatsatu, ali samo u količini od 80% prošlogodišnje potrošnje. Drugim riječima, ako su građani uštedjeli 20%, dobro su prošli. A ako nisu, za ostatak će platiti punu cijenu.

A koliko god da je cijena plina u Europi sve sličnija cijeni na svjetskom tržištu, ekonomist Solveen upozorava da to ne mora biti sreća. Jer prošle zime je i svjetska cijena plina bila niska zbog znatno slabije potražnje Kine koja se još uvijek oporavlja od posljedica pandemije. To neće trajati dugo, tako da će i cijena plina opet rasti, uvjeren je stručnjak.

Dodatna je opasnost i što potrošači - i kućanstva i tvrtke, kod ovako niske cijene plina imaju dojam kako su bili budale što su uopće štedjeli i navlačili još jedan džemper i tople čarape umjesto da ipak namjeste termostat na višu temperaturu. Jer štedjeti se treba i dalje: makar se i u Njemačkoj spremaju još dva LNG terminala, sad treba opet napuniti spremišta.

Jer kako upozorava Solveen: "Najveća neizvjesnost je faktor vremenskih okolnosti." Ova zima je bila blaga, ali kakva će biti sljedeća - to ne može znati nitko. A čitavo tržište plinom u Europi je još uvijek na klimavim nogama i ne izgleda da će se to smiriti u nekom doglednom vremenu.