Relaksacija u obliku šetnje nekoć je uglavnom bila stvar hobista i avanturista, međutim danas postaje pristupačan i popularan način odmora. Osim zdravstvenih dobrobiti, ovaj vid provođenja odmora može utjecati na lokalni ekosustav i kulturu.

Pješačenje je samo po sebi ekološki prihvatljivo. Jasno je da što više vremena provedemo u šetnji, manje ga potrošimo na izgaranje goriva u automobilu ili drugom prijevoznom sredstvu. Važno je i što ovakvom aktivnošću više nego tradicionalnim odmorom podupiremo lokalno gospodarstvo.

Posjetitelji, naime, ostavljaju novac u ruralnim područjima kroz koja prolaze, često spavaju u eko-certificiranim kolibama koje se pridržavaju pravila o racionalnom korištenju energije i materijala te pridonose očuvanju okoliša. Neke od primjera možemo naći u Francuskoj, mjesta kao što su La Belle Verte Ecolodge i Vit Tel Ta Nature predana su održivosti: imaju solarne panele, sustave za prikupljanje kišnice i ne koriste pesticide.

Praćenje bioraznolikosti i revitalizacija zajednica

Jedna od prednosti pješačkog odmora o kojoj se ne govori često, doprinos je praćenju bioraznolikosti. Planinare se potiče da organizacijama za očuvanje prirode prijave opažanja divljih životinja i biljnih vrsta što mogu biti korisne informacije istraživačima.

Napori u praćenju bioraznolikosti neprestano se suočavaju s izazovima i to postaje egzistencijalna prijetnja mnogim vrstama - i bioraznolikosti općenito. Dva su glavna problema (u čemu planinari i šetači koji dobrovoljno pridonose mogu djelomično pripomoći): nedovoljni resursi i fragmentirani podaci. Na šetnji Camino de Santiago, primjerice, mogu se opaziti bijele rode, vidre i srne što pomaže u očuvanje tih vrsta.

Prolazeći hodočasničkom stazom, poput portugalske obalne rute, planinari bivaju uronjeni u povijesni put. Mjesta svjetske baštine UNESCO-a imaju velike koristi od ovih prolaznika, osobito ona manja, a to može donijeti dodatni prihod i pozornost društvenih medija. Ekonomski rezultati potvrđuju navedeno, a poznate rute pridonose BDP-u na velikom dijelu sjevera zemlje.

To je tim važnije jer jug prednjači kada je riječ o prihodima od turizma, a očita je i velika razlika s obzirom na odmarališta i destruktivnost turističke izgradnje. Razmislimo li o zemljama poput Bugarske i Rumunjske, koje povijesno nisu imale mnogo koristi od turizma, a danas su rute postavljene na aplikacijama kao što je All Trails, jasno je da to u ove regije dovodi mnoge ljubitelje prirode, time i njihov novac.

U svojoj srži hodanje je veza, kako s prirodom tako i s drugima. Pješačke rute su važne jer su zajedničke, a ne izolirane te postaju simbol širih nastojanja da svoje vrijeme, novac i pažnju trošimo svjesnije.