LOL je izraz koji se prvi put pojavio 1980-ih u Kanadi. Wayne Pearson tad je na digitalnoj chat platformi Viewline svom prijatelju na šalu odgovorio s LOL. "Prasnuo sam od smijeha na tu šalu, toliko da je skoro pa bilo i neugodno da se toliko smijem sam pred ekranom", rekao je u kasnijim intervjuima.

Umjesto da napiše "hahaha", kao što je dotad radio, Pearson je nesvjesno ušao u povijest utipkavši LOL. Time je postao (barem koliko se zna) prva osoba koja je to ikad učinila.

Kad je opisivao nastajanje te kratice, rekao je da je namjera bila da se to koristi samo kad ti je nešto izuzetno smiješno, odnosno kad se zaista smiješ naglas.

No, danas LOL ima sasvim drugačije značenje. "LOL danas jedva da označava tiho, unutarnje cerekanje, a kamoli glasno smijanje naglas", napisala je lingvistica Gretchen McCulloch na 25. godišnjicu tog izraza. LOL se danas najčešće koristi na kraju rečenica ili je izraz koji stoji sam za sebe kao odgovor na neku tvrdnju.

"Postao je svojevrsni interpunkcijski znak. Neke rečenice se jednostavno čine takvima da im nedostaje LOL na kraju, na taj način zvuče manje grube".

LOL je postao izraz koji naglašava ironiju ili sarkazam ili izraz koji jednostavno ublažava neku izjavu.

Sve u svemu, ako ste mislili da je to nešto što su smislili klinci, grdno ste se prevaritli... ;)