Nedavno je agilni zagrebački nakladnik objavio prozu Ive Andrića u izboru Michaela Martensa, Nesanica, koji s nekoliko knjiga u posljednje vrijeme skrenuo pozornost javnosti na djelo ovoga nobelovca, iako zapravo zanimanje i za ovoga pisca a još više za njegov opus, nikada nije prestalo.

Andrićeva misao, njegova rečenica imala je brojne poklonike i svi su se oni uvijek, pomalo vraćali njegovoj prozi i ponekad se čudili drugačijem doživljavanju romana koje su mladosti pročitali bili opčinjeni.

Andrić zapisuje svoje emocije, stanja, promišljanja o sebi samom u trenucima nesanice, usred noći, izričuući svoje strahove, strepnje, nemoć.

Kratki ,snažni, upozoravajući gusti zapisi i o svakodnevnom, nevažnom trenutku, o nizu trenutaka što čine cijeli život, ispunjavaju ovu izvanrednu knjigu.

Naravno, nakon čitanja, iznova će se pojaviti pitanja o Andriću čovjeku, ali i o Andriću piscu i iznova ćemo zaronita u daleka vremena, sjećanja i arhive pokušavajući odgonetnuti, tko je bio.