U borbi protiv širenja koronavirusa mnoge zemlje su uvele zabrane kretanja ili kontakta i na različit način ograničile društveni život. Čak i tamo gdje ostanak kod kuće nije propisan zakonom, ljudi iz straha rijetko ili nikada ne izlaze na ulicu.

No to nije uvuijek svrsishodno, smatra Manfred Spitzer, profesor psihijatrije na Sveučilištu u Ulmu i šef tamošnje psihijatrijske klinike. „Znamo da karantena - kao ultimativni oblik zabrane kretanja - stvarno može dovesti do psihičkih poremećaja čak i kod sasvim zdravih ljudi." „Postoje dugoročna istraživanja koja pokazuju da je nakon karantene veća učestalost anksioznosti, poremećaja sna ili čak posttraumatskog poremećaja. Tu nema razlika između starijih i mlađih, ili muškaraca i žena. Svi mogu time biti pogođeni", kaže Spitzer. „Zato je preporuka da se takve mjere uvode samo kada su uistinu nužne."

U razgovoru za DW profesor kaže da je najvažnije oružje koje čovjek ima u borbi protiv koronavirusa njegov vlastiti imunološki sustav.

„Znamo što ga jača - jedna od stvari je izlazak na svježi zrak. Najbolje naravno tamo gdje nema nikoga, recimo u šumu. Znamo da redovno šetanje šumom u trajanju od jednog, ili bolje, dva sata dokazano jača imunološki sustav. A ostanak u kući mu šteti. To je posebno važno za prodice s djecom."

Ovaj ugledni psihijatar kaže da je trenutno telefon verojatno „najbolji društveni medij" koji sada imamo na raspolaganju, jer obično telefoniramo s ljudima koje poznajemo.

„Twitter i Facebook nisu toliko dobri. Ne čine nam dobro toliki nepoznati ljudi s kojima se tamo susrećemo."

Spitzer je autor knjige „Samoća - nepriznata bolest: bolna, zarazna, smrtonosna". Na pitanje koje se često postavlja ovih dana, mogu li društvene mreže biti zamjena za društveni kontakt, kaže: „Gledam kritički na društvene mreže, ali one su u ovim vremenima svakako način da se održi kontakt. Molim Vas, nemojte samo danonoćno pratiti budalaštine koje se šire tamo."