Mladen Žunjić, suvremeni hrvatski likovni umjetnik i zagrebački slikar, jedan je od rijetkih autora koji tako žestoko i s toliko strasti kontinuirano cjelodnevno istražuje različite likovne mogućnosti u svom atelijeru a i na čestim što skupnim što samostalnim izlaganjima.

Svakodnevno slikajući, ispitujući vitalitet i dubinu pojedinih motiva, gdje prednjače geometrijski oblici utkani u snažno kolorističko tkanje, dolazi do raznovrsnih rješenja, pa tako i u najnovijem ciklusu velikih formata akrila na platnu,u dvije veličine 100 x 80 i 120 x 100 cm.

Istaknuo bih kompoziciju s plavičasatim okom u središtu slike, uronjenu u ocean trokuta i ovala, oblika u neprekidnom kovitlacu.

Oko koje nadzire, oko koje gleda, oko koje sve vidi usred samo na izgled, kaotičnih zbivanja, u centru uznemirenog svijeta, a tako je malo u odnosu na cjelinu slike, koja je razdijeljena uzdižućim vertikalnim pravcima.

Nešto je delikatnija slika sa narančasato crvenim suncem u gornjem lijevom kutu. Krvavo sunce koga čine krugovio izdiže se iznad crnih vrhova, klizeći prema plavim i ljubičastim plohama ispod.Vrlo zanimljivo simboličko značenje boja.

Tu je i krug, koji jest a možda i nije, plan Atlantide s unutrašnjim ovalima, kulama, zatvorenim svijetovima, s prevladavajućim bojama, ljubičastom, zelenom, crnom.

Četvrtu sliku iz novoga ciklusa mogli bi pribrojiti Žunjićevim radovima vrlo karakteristične lirske apstrakcije, jakih spontanih nanosa, vibrantih pravaca koji naprosto šikljaju sa svih strana.

Svakako, sve Žunjićeve slike imaju još jednu zajedničku crtu, a to je ritmično ili posve aritmično gibanja elemenata koji čine, nastavaju sliku, čineći od nje izdvojeni, samostalni svijet.

Naravno, i ovdje je vidljiv iznimno snažan kolor s istaknutim dominantnim bojama, kolor koji pulsira, iako je ponešto primiren.

Valja spomenuti kako slikar nastavlja svoju plovidbu, potpomognutu većim i velikim formatom, formatom koji autoru omogućuje nemjerljivu nelimitiranost poteza.