Štrajkovi u obrazovanju 2025. ponovno ističu potrebu za rješavanjem duboko ukorijenjenih problema u sustavu. I ovaj štrajk je u nekom dijelu, kao i mnogi prije njega, odraz godina neispunjenih obećanja i, posljedično, rastućih frustracija među odgojno-obrazovnim radnicima koji osjećaju da ih Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ne čuje i ne podržava dovoljno.

Razlozi nezadovoljstva u odgoju i obrazovanju 2025. puno su kompleksniji od samih koeficijenata: obrazovne politike, krizna stanja u školama, nedostatna podrška od strane sustava, dostojanstvo, odnos građana i medija te društveni status teme su koje muče sustav. Uz zaoštravanje retorike, izostaje stvarni dijalog o problemima, strahovima i nezadovoljstvima. Pogotovo je to važno nakon višestrukih kriza koje su pogodile sustav: pandemije, potresa, nasilja u školama.

Iskustvo stručnjaka koji rade u školama i vrtićima i onih koji rade s njima je sljedeće: unatoč ponovljenim pozivima na sustavna poboljšanja, obrazovne reforme nisu donijele suštinske promjene. Učitelji i odgajatelji se i dalje suočavaju s nedostatnim mogućnostima stručnog razvoja, prekomjernim administrativnim opterećenjem i nedostatkom institucionalne podrške te stalnom prijetnjom inspekcijama.

Kriza mentalnog zdravlja djece i obitelji se produbljuje, potrebe za inkluzivnošću škola i vrtića sve su složenije, a zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi kaskaju za potrebama djece i obitelji. Konkretne mjere za rješavanje ovih problema i dalje izostaju. Osim toga, pogoršanje odnosa između škola i roditelja dodatno otežava ionako izazovno okruženje u kojem učitelji rade. Uz sve opisano, svaki dodatni pritisak - čak i onaj koji je usmjeren na unapređenje sustava (cjelodnevna škola, modularna nastava, procjena rada) čini se prevelik i nepodnošljiv.

Čvrsto vjerujemo da se kvalitetan obrazovni sustav ne može graditi bez prepoznavanja i vrednovanja stručnosti, predanosti i dobrobiti učitelja, odgajatelja i svih stručnjaka u sustavu. Pozivamo Ministarstvo i druge dionike da se uključe u otvoreni i iskreni dijalog s odgojno-obrazovnim radnicima, da njihove zabrinutosti shvate ozbiljno i da provedu politike koje će obnoviti povjerenje u sustav. To uključuje ulaganje u stručno usavršavanje i razvoj, stvaranje poticajnih radnih uvjeta i rješavanje širih izazova koji narušavaju iskustvo školovanja za učenice i učenike.

Pozivamo donositelje odluka, roditelje i širu javnost da se odazovu na razgovor o budućnosti obrazovanja te da podrže, a ujedno zahtijevaju sustav koji poštuje i osnažuje one koji oblikuju buduće generacije.