Europska komisija je predstavila novu stepenicu u naporima spuštanja emisije CO2 kod vozila. U prosjeku će tako od 2020. novi automobili smjeti proizvoditi još samo 95 grama ugljičnog dioksida po prijeđenom kilometru - što otprilike znači potrošnju od 4 litre goriva. Određena je i granica za kombije koji će smjeti slati još samo 147 CO2 u atmosferu po svakom prijeđenom kilometru.

Zapravo, Europska komisija je još 2009. odredila tu granicu kao dugoročan cilj, iako postepeno spušta dozvoljenu količinu plina kojeg se optužuje da pridonosi zatopljenju naše planete. Već 2015. nova europska vozila smiju emitirati najviše 130 grama po kilometru, ali dok zaštitari okoliša nisu zadovoljni prijedlogom jer on opet sadrži čitav niz "rupa" kroz koje se proizvođači mogu provući.

U prosjeku su svi - siti i gladni

Naime, ovaj iznos je prosjek za sva vozila svih proizvođača. A obzirom da je Komisija ipak uvidjela kako je Europa vodeći proizvođač luksuznih automobila u čitavom svijetu, trebalo je pronaći način da se proizvodnja luksuza ipak isplati. To je riješeno odnosom emisije ugljičnog dioksida prema težini, jer je luksuz u pravilu težak. Tako će jedan Daimler 2020. smjeti emitirati 98,3 grama CO2 po kilometru, BMW čak 100,1 - ali prosječan Fiat još samo 87,1 gram, a Ford ili Renault 92,4.

Još bolji "trik" će proizvođačima biti u svoju paletu uvrstiti automobil na električni pogon. Takav automobil će se računati 1,3 puta - i onda "pokriti" vozila koja i dalje "praše" CO2. Zato su zaštitari okoliša veoma nezadovoljni prijedlogom Europske komisije, smatrajući kako proizvođačima vozila to otvara previše mogućnosti da se "izvuku" i ne smanje emisiju - i potrošnju koliko bi teoretski mogli.

Proizvođači vozila pak to vide potpuno drugačije. Doduše, Matthias Wissmann, predsjednik njemačke Udruge proizvođača automobila je uvelike uspio uvjeriti odgovorne u Bruxellesu u stavove njemačkih proizvođača jer ove granice nisu daleko od onih na koji su oni donekle bili spremni, ali ipak oštro kritizira planove Europske komisije.

On tvrdi kako se taj cilj možda i može postići, ali to će onda značiti i "ozbiljno povećanje troškova" proizvodnje. Drugim riječima; automobili će postati skuplji i tada je veoma upitno, koliko se europski i prije svega njemački automobili mogu još natjecati s konkurencijom iz drugih zemalja, bez obzira što se  kupac može nadati kako će u skupljem automobilu trošiti nešto manje goriva. On pak smatra kako je ta vječita utrka za i postavljanje krutih granica još niže emisije CO2 krivi put, nego da bi bilo bolje poticati inovativnu tehnologiju kojom bi i vozila bila ekološki prihvatljivija.

Na ovaj način, golem trošak konstruiranja automobila s alternativnim pogonima koji će trošiti još manje je pao na proizvođače - i veliko je pitanje, da li će svi imati dovoljno novaca za to. Njemački proizvođači luksuznih automobila još se ne žale previše glasno na svoju prodaju, ali proizvođače malih automobila - Fiat, Peugeot-Citroën ili Opel - je već teško pogodila kriza u Europi i pitanje je vremena kad će morati početi zatvarati pogone. U ovakvim okolnostima je njima sve teže ulagati milijarde u nove automobilske motore i štedljiva vozila.

Činjenica kako će mnogi Europljani, silom prilika i tada dalje voziti svoje "stare kante" (ili će ti automobili i dalje prosipati svoj ugljični dioksid kod novih vlasnika izvan Europske unije ali na istoj planeti), to dakako da nije briga Europske komisije.Ovaj prijedlog Europske komisije teoretski još trebaju prihvatiti zemlje članice i Europski parlament. Tu vjerojatno neće biti većih iznenađenja, tim više što se Europi čini kako je - barem kod osobnih automobila, konačno došla do kraja puta. Jer kako podsjeća europska povjerenica za klimu Connie Hedegaard, Europa se obavezala kako će do 2020. smanjiti emisiju ugljičnog dioksida za 20% od potrošnje 1990. i time je taj cilj postignut.