Za prijateljskog stranog državnik posjet Bijeloj kući može lako uključiti i čitanje "bukvice", ocjenjuje u četvrtak u svom uvodniku bostonski dnevnik The Christian Science Monitor, analizirajući pristup novog američkog predsjednika saveznicima i neprijateljima.

"Čelnici triju za Ameriku ključnih prijateljskih zemalja - Pakistana, Afganistana i Izraela - pozvani su u posjet Bijeloj kući ovoga tjedna, i iz nje su izašli s jasnim zapovijedima". Prethodno je Obama poslao "tople ponude Iranu, Siriji, Kini, Kubi i Venezueli", ističe Monitor.

Moguće je kako je Obamina doktrina u vanjskoj politici: "pritisnuti prijatelje kako bi promijenili neke stvari, a američke suparnike razoružati šarmom".

To je prilično različito od politike George W. Busha i njegovog pritiskanja neprijatelja i uglavnom ignoriranja prijatelja. No, tada je Bush želio jasan rezultat - izbjeći još jedan teroristički napad Al-Kaide na SAD. Tijekom sedam godina bio je uspješan, iako po cijenu života, građanskih sloboda i ugleda Amerike, piše Monitor.

Prva naznaka Obamine doktrine bio je njegov posjet Europi u travnju. U javnosti, oduševio je mase. U tišini, zatražio je europske čelnike da pojačaju napore u Afganistanu i drugdje, navodi list u uvodniku.

Na summitu s čelnicima Latinske Amerike, Obama se rukovao s predsjednikom Venezuele Hugom Chavezom i poručio zemljama regije kako je vrijeme da prestanu kriviti SAD za svoje probleme i počnu više surađivati.

Jordanskog kralja Abdulaha, koji je posjetio Washington u travnju, Obama je poslao natrag na Bliski istok da modificira arapski plan za mir s Izraelom. Ovoga tjedna, izraelski predsjednik Shimon Peres krenuo je kući s porukom da Izrael mora ostvariti napredak u pregovorima Palestincima ako očekuje da Sjedinjene Države uvjere Iran na odustajanje od potencijalne nuklearne prijetnje.

Na Obaminim sastancima s afganistanskim i pakistanskim predsjednicima Hamidom Karzaijem i Asifom Alijem Zardarijem, očekivanja SAD-a su jasno izražena: obje zemlje moraju se bolje nositi s talibanskom prijetnjom.

Čini se da Obama više traži od prijatelja i saveznika, dok čelnike kao što je iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad ostavlja u nedoumici oko toga koliko on stvarno predstavlja dobronamjernu Ameriku. Monitor ocjenjuje da su Obamine metode uglavnom taktičke, te da nije jasno hoće li dati rezultata.

List se pita koliko će se dugo čekati da Karzai iskorijeni mito, Zardari potisne Talibane ili nova izraelska vlada postigne kompromis s Palestincima, prije nego što iskuša drugačiji način.

Kao iskusni pragmatičar, koji želi prvo popraviti domaće probleme bez skretanja pozornosti na one vanjske, Obama će se u jednom trenutku morati više sukobiti sa suparnicima, a manje s prijateljima, ocjenjuje Monitor. Za sada, s predodžbom o njemu kao suprotnosti Bushu, Obama može polučiti nekoliko uspjeha, što će ojačati njegov svježi pristup. (hina/metro-portal)