Novi ciklus malih formata suvremernog hrvatskog likovnog umjetnika, slikara Nevena Otavijevića nadahnutog samozatajnog zadarskog slikara, autora profinjenog opusa premreženog emocijama i sjećanjem, oživljava „obale mojih snova",kako sam kaže u nastojanju da se mnogi zapamćeni prizori djetinjstva i mladenaštva ne zaborave, da na njih ne padne sivkasta, gotovo prozirna koprena zaborava.

Na Otavijećevim slikama, vlada mir, suglasje, tek rijetki zvuci proparaju tišinu, između stabala razaznaju se kuće, naslonjene jedna na drugu ili su jedna pored druge, između kojih teče uska kamena ulica, kroz krošnje naziremo plavetnilo mora, čini se udaljeno, no more je uvijek blizu čovjek jer on, čovjek, nikada se ne može toliko i tako daleko udaljiti od mora, od pučine, vjetra, valova i ptica ispod oblaka.

Dok velike plohe pripijenih kuća upijaju žedno i žestoko svaku zraku sunca, opijene jakim mirisima mediteranskog prostora, sa zatvorenim prozorima, u njihovim sjenama promiču ljudi, zadubljeni u vlastite misli prepune briga i  dilema, koračajući prema kraju ulice, prema moru i brodovima.

Otavijević odmjereno, vrlo pozorno slika sadašnji trenutak, isječak vremena(za koji ne znamo je li već negdje postojao) neodredivog trajanja , časak u koji slikar vješto i brižno komponira i detalje prošlosti, doživljenu stvarnost(za koju ponekad nesigurni u sebe, pomislimo kako je sve to bio samo san).

Slikarski opus Nevena Otavijevića izaziva našu pozornost, privlačeći nas motivima krhkih sjećanja, živahnim ali nenametljivim kolorom, svakidašnjim mirom i utihom njegovih krajobraza, na obalama snova.