« Film
objavljeno prije 10 godina i 4 mjeseca
FAK KRITIKA

Novi filmovi: Broj 55

Najnoviji film redatelja Kristijana Milića, koji je već svojim prethodnim cjelovečernjim filmom Živi i mrtvi pokazao kako mu ratno okružje nije nepoznato područje

Novi ratni film Kristijana Milića
Novi ratni film Kristijana Milića (Arhiva)
Više o

Broj 55

,

Kristijan Milić

3. veljače godine 1836., malobrojni stanovnici teksaške misije Alamo povukli su crtu u tlu i prešli je svi do jednog, donijevši zajedničku odluku da su suprotstave puno većoj vojsci meksičkog generala Santa Anne, iako je taj izbor očigledno bio posljednji koji će napraviti. Kroz trinaest dana opsade i sukoba svi branitelji misije poginuli su odlazeći u povijest i legendu kao primjer nevjerojatne hrabrosti koja se pokazuje samo u ekstremnim uvjetima.

8. rujna 1991. godine, dvadesetorica hrvatskih branitelja nisu dobili priliku za takav odvažni izbor već su zbog kombinacije nekoliko elemenata (loša procjena neprijatelja, loša informiranost...) bili stavljeni pred gotov čin, zatvarajući se u napuštenu kuću pod brojem 55, odakle su, kao i njihovi suborci koje stoljeće ranije, odlučili pružiti žestok otpor nadmoćnijem neprijatelju umjesto da se predaju ili pokušaju napraviti nekakav kompromis. Život inspirira umjetnost, ali i prošlost ima lošu naviku da se ponavlja, reklo bi se.

Najnoviji film redatelja Kristijana Milića, koji je već svojim prethodnim cjelovečernjim filmom Živi i mrtvi pokazao kako mu ratno okružje nije nepoznato područje, inspiriran je stvarnim događajima koji su se odigrali u selu Kusonje, nedaleko grada Pakraca, što je u jednakoj mjeri zanimljiv podatak kao i onaj da se radi o prvom pravom ratnom filmu na području Hrvatske.

Nije da pokušaja nije bilo, ali uglavnom su završavali loše (Dubrovački suton) ili bi rat ispao poanta poduže drame o odnosima između susjeda (Bogorodica) zaustavljajući se na konačnom dojmu: osrednje. Uzeti jednu stranicu iz ratne povijesti kao inspiraciju za ovakav film moglo je završiti svakako, od patetikom obuzetog uratka, pa do negledljivog političkog pamfleta.

Srećom po nas, scenarističko pero Ivana Pavičića (inače stalnog Milićevog suradnika još tamo od kratkog tarantinovskog uratka Sigurna kuća) odvelo nas je u samo središte akcije, izbjegavši prijespomenute zamke, stvorivši napet, izravan i na trenutke neugodno brutalan film koji bez muke može stajati uz bok nekoj starijoj, stranoj i bolje produciranoj braći.

Više pročitajte na FAK portalu

19.09.2014. 08:30:00
Novi komentar
nužno
nužno