« Ekosfera
objavljeno prije 6 mjeseci i 22 dana
KLIMA

Nove šume (ne)će spasiti svjetsku klimu

I moćnici u Davosu su 2020. bili složni: valja nam posaditi jedan bilijun stabala i već tako će dobrim dijelom biti spašena klima planete. No i među zaštitarima okoliša se čuje kako je to - prijevara

Što će se dogoditi?
Što će se dogoditi? (Arhiva)
Više o

klima

,

šume

U novim šumama je spas - to je ukratko zaključak i znanstvenog istraživanja Sveučilišta u Zürichu predstavljenog prije dvije godine. Promjena klime se dobrim dijelom događa i što čovjek već tisućljećima sustavno krči šume. Jer stabla apsorbiraju ugljični dioksid, a šuma je sve manje. No ako bi se u dogledno doba zasadilo stvarno mnogo novih stabala - recimo tisuću milijardi drveća na površini koja bi bila velika poput čitavih Sjedinjenih Američkih Država, to bi kompenziralo oko dvije trećine stakleničkih plinova uzrokovanih ljudskom rukom.

To je nešto što se dopalo i moćnicima koji se sastaju na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu: već iste godine je dogovorena inicijativa do 2030. posaditi bilijun stabala, prije svega u Indiji, području Amazone, regije Sahela, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama. Jer stabla i šume su dobre - i korisne, tako da je to zapravo i dobar posao.

No neki stručnjaci koji se bave klimom se hvataju za glavu nad ovim izračunom švicarskog sveučilišta. Istraživač klime iz Kiela, Mojib Latif novinarima agencije epd otvoreno tvrdi: "Pošumljavanjem nikad nećete uspjeti eliminirati većinu plinova koji uzrokuju efekt staklenika". On smatra kako je već i ta rasprava tek "alibi ne činiti ništa i ustrajati u starim tehnologijama".

Stvarnost je drugačija od teorije

Stručnjakinja koja se bavi pitanjem razvoja Jutta Kill neće reći kako je rezultat istraživanja uglednog sveučilišta Zürich pogrešno, ali kako je ovaj plan ipak zapravo greenwashing - privid kako je nešto "zelenije" nego što jest. Na papiru i simulaciji kompjutera to može biti točno, ali problem je u realizaciji. Ako se krene saditi drveće, učinak mladih i malenih stabala za sanaciju klime je minimalan. A ako je zapravo cilj takvog pošumljavanja onda opet rušenje i korištenje drvene građe, to nema nikakvog smisla.

Tu je i činjenica da će već i pošumljavanje imati najprije - negativni učinak: "Jer tlo na kojem dugo ništa nije raslo i odjednom se aktivno pošumljava najprije emitira ugljični dioksid." A tu ima još problema, osobito ako se posegne za drvećem koje brzo raste kao što je eukaliptus, crnogorica ili akacija. "Na primjer eukaliptus je veoma žedan vode, što će lako uzrokovati pad razine vode tamošnjih potoka i izvora".

I na koncu, nipošto joj nije jasno - gdje će se naći tolika površina koja bi se pošumljavala? Uvjerena je da je tako zajamčena pljačka zemljišta, navodno u ime "viših" ciljeva.

Odličan - i neozbiljan posao

Istovremeno, to se čini odličnim izvorom zarade - za one koji već jesu bogati. Volker Weber je na čelu Foruma za održive investicije i on procjenjuje kako bi tu za ulagače mogla biti rendita od 40% - godišnje! Njega citira Wolfgang Mulke u svojoj knjizi "Uložiti novac u održiv razvoj" gdje navodi čitav niz mogućnosti investicija u takve plantaže. Bilo kao suvlasnik ili kao koncesionar, novac bi se mogao uložiti u plantaže plemenitog drva na primjer u Panami ili maslina i datulja u zemljama sjevera Afrike kao što je Maroko. Dobit se ostvaruje kroz nekoliko godina bilo plodovima, bilo samom drvenom građom.

No i autor te knjige upozorava kako je 2018. časopis Finanztest koji provjerava isplativost raznih oblika ulaganja, malo bolje pogledao sedam mogućih investicija u takve "održive" projekte - i svih sedam ocijenio "nedovoljnim" bilo zbog poslovnog rizika, bilo zbog toga što nisu realni u izvedbi. Takvo pošumljavanje je zapravo podržala i udruga Forest Stewardship Council - poznata nam je njegova marka FSC koja jamči ekološki postupak, ali udruga Greenpeace je 2018. istupila iz FSC optužujući je da zapravo daje ekološki "blagoslov" čak i krčenju prašuma u gospodarske svrhe.

Jer koliko god da je čovjek još uvijek brz u rušenju stabala i krčenju šume, tako uvijek iznova mora shvatiti kako je veoma teško vratiti stabla gdje su nekad bila. To je okusio i grad Berlin: samo u okrugu Friedrichshain-Kreuzberg sljedeće godine treba posjeći 2.000 od ukupno 42.000 tamošnjih stabala jer su uginula od suše i vrućine ili jer su ih uništili pljuskovi. Tamo već dvadesetak godina uporno sade stabla, ali je iskustvo tmurno: jedva svako treće posađeno stablo je još zdravo.

01.11.2021. 09:01:00
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
  1. avatar
    armando
    01.11.2021. 10:55
    planetu treba kisik
Novi komentar
nužno
nužno