Ova donatorska konferencija je imala dva cilja: jedan je bio humanitarna nužnost da se organizacijama UN-a dodijeli dovoljno novca kako bi se sirijske izbjeglice u susjednim zemljama mogle barem prehraniti. Sramota je za međunarodnu zajednicu da su prošle godine obroci morali biti prepolovljeni jer humanitarni radnici nisu imali dovoljno novca. No drugi motiv je zadržati ljude u toj regiji kako bi se zaustavila rijeka izbjeglica u Europi. To se doduše može učiniti egoističnim, ali je politički gledano legitimno.

Pomoć dolazi prekasno

Pitanje je samo zašto su zapadne zemlje tek pet godina nakon početka rata ustanovile da su susjedne zemlje poput Jordana i Libanona preopterećene daleko iznad svojih mogućnosti i da im prijeti politička destabilizacija? Zašto su se Angela Merkel, David Cameron i njihove kolege u pitanju Sirije ponašali kao djeca, koja zatvaraju oči s nadom da ništa neće morati vidjeti? Godinama su svi gledali katastrofu. Tek kada su izbjeglice krenule put Europe, uvidjela se nužnost djelovanja. Sada su u roku od jednog dana prikupljene milijarde hitne pomoći i ponuđena srednjoročna ekonomska podrške zemalja donatora. Da je prije dvije, tri godine ponuđena koncentrirana pomoć i dovoljno novca, situacija u kampovima i gradovima susjednih zemalja ne bi bila tako katastrofalna kao što je danas.

Novac neće donijeti mir

Ipak velike riječi na donatorskoj konferenciji u Londonu ne mogu prikriti strašnu situaciju: upravo se suočavamo s opasnošću novog izbjegličkog vala jer je neprestano bombardiranje prekinulo koridor za dostavu pomoći u Alepo.

I 2016. godine će izbjeglice dolaziti u Europu

Rusija i Asad koriste svaki dan kako bi osvojili što više teritorija prije nego što možda započnu novi mirovni pregovori u Ženevi. Što više ljudi bude ubijeno od strane ratnih zločinaca u Damasku i njihovih pomoćnika iz Moskve to su manje šanse za skoro postizanje političkog rješenja. A Zapad, predvođen SAD-om, stoji sa strane prekriženih ruku. Ne postoji razlog da se sada zbog milijardi pomoći Siriji međusobno tapša po ramenima: London, Berlin i drugi su propustili pravovremeno djelovati jer su se bojali vojnog uplitanja. Sada su samo još bespomoćni promatrači patnji drugih.

Otvaranje radnih mjesta i obrazovanje za izbjeglice u susjednim zemljama je bez sumnje ispravno. Ipak dok takvi programi budu učinkoviti proći će vremena. Za to vrijeme sve više ljudi mora bježati iz Sirije. Sve manje ih biva primljeno u susjednim zemljama unatoč novim milijardama pomoći. U Jordanu i Libanonu je brod zaista pun. Dakle priljev izbjeglica u Europu neće munjevito nestati sve dok bjesni rat.

U malom Jordanu je u međuvremenu svaki peti stanovnik sirijska izbjeglica i to je do sada prilično uspijevalo. U bogatoj Europi, s pola milijarde ljudi, već je milijun izbjeglica doveo do političkih živčanih ispada i histeričnog stanja među stanovništvom. Angela Merkel je Europljane u tom smislu još jednom podsjetila na njihove humanitarne obveze. Njezina popularnost može skroz pasti, ali njemačka kancelarka sa svojom politikom u osnovi ima pravo. Stoga je zaslužila više podrške.