Zvuči kao prava pljuska pravosuđu: jedan odbor za ljudska prava pri UN-u je održao lekciju britanskim i švedskim sudovima. Procjena, u javnosti inače malo poznate, Radne grupe za proizvoljna uhićenja je vrlo jasna. Ponašanje prema Julianu Assangeu je nezakonito. Mora mu se omogućiti slobodno kretanje i mora mu se isplatiti odšteta za 2.000 dana koje je proveo praktično kao zatvorenik u ambasadi Ekvadora u Londonu.

Pritom se mora skrenuti pozornost na nekoliko činjenica. Protiv Assangea do sada nije čak podignuta ni optužnica. Britansko pravosuđe svoje postupke pravda europskim uhidbenim nalogom. On se zasniva na nalogu jedne tužiteljice suda u Švedskoj koja želi ispitati Assangea - u sklopu početne faze istrage. Zanimljivo je da je tužiteljica u Stockholmu, kojoj je ovaj slučaj prvobitno povjeren, odbacila optužbe kao neosnovane.

Slučaj je ponovo pokrenut tek onda kada ga je preuzela jedna službenica tužiteljstva u udaljenom Göteborgu. Posebno ona je sada osramoćena zbog zaključka UN-ove radne grupe. Ona je niz godina inzistirala na tomu da Assangea ispita u Švedskoj i odbijala da se to obavi u Engleskoj. Pritom su u istom razdoblju švedski istražitelji u preko 40 drugih slučajeva učinili upravo to - obavili ispitivanje u Engleskoj.

Križarski pohod protiv "zviždača"

Da se ne radi o osnivaču Wikileaksa, vjerojatno ni britansko ni švedsko pravosuđe ne bi cijelo ovo vrijeme inzistiralo na apsurdnom scenariju "obaveznog" ispitivanja u Švedskoj. Ovo manje liči na vladavinu prava, a više na iskorištavanje zakona da bi se začepila usta jednom neugodnom novinaru. Lako je zamislivo da su iza kulisa određeni pritisak izvršile i vlasti SAD.

Mnogi suradnici portala Wikileaksa, a posebno Julian Assange, stekli su u Washingtonu ljute protivnike. Izvještaji koje je objavio Wikileaks nakon 2010. godine su otkrili prljavu stranu američke politike - prvenstveno prilikom vojnih intervencija u Iraku i Afganistanu. Ono što je tada izašlo na vidjelo, bilo je vrlo neugodno za politički establišment u američkoj metropoli.

Niti jedna prijašnja američka administracija nije tako oštro krenula protiv takozvanih "zviždača" kao što je to učinila vlada Baracka Obame. Pritom su se tu i tamo ignorirali međunarodni zakoni. Kao u ljeto 2013. Tada je avion predsjednika Bolivije Eva Moralesa, na povratku iz Moskve, prisiljen na slijetanje u Beču. Razlog za to je što se pretpostavljalo da bi se u tom avionu mogao nalaziti "zviždač" Edward Snowden. S obzirom na takve događaje, zabrinutost Assangea da bi njegov proces u Švedskoj mogao završiti izručenjem u SAD i nije bez temeljan.

Čak i ako Engleska i Švedska tvrde da SAD njima nisu ni uputile zahtjev za izručenje, činjenica je da američki FBI vodi istragu protiv Assangea. Lako je zamisliti da su nalozi za uhićenje i zahtjevi za izručenje već pripremljeni i čekaju u ladicama.To je izazvalo i žestoke reakcije. Političari i visokopozicionirani časnici su na američkoj televiziji javno pozivali na ubojstvo Assangea. Za potpredsjednika SAD-a Joa Bidena, Assange je "Cyber-Terrorist".

Pobjeda koja ne donosi slobodu

Presuda Radne grupe u Ženevi daje nadu Julianu Assangeu. Ipak, ona mu neće tako brzo donijeti i slobodu. Istražitelji koji djeluju u Ženevi mogu samo izvršiti moralni pritisak na pravosuđa. I Engleska i Švedska su stavile do znanja da se one ne osjećaju obaveznim slijediti odluke UN-ove grupe. To je kratkovido i pogrešno. Bez obzira na to radi li se o Julianu Assangeu ili ne: na taj način i jedna i druga država slabe svoje pozicije u borbi za ljudska prava koju vode protiv diktatorskih režima. No to se očito svjesno uzima u obzir kao popratni efekt.