U pitanju su dragocjena zemna blaga, ali i sfere geopolitičkog utjecaja. Poslije raspada Sovjetskog Saveza 1991. oko Kaspijskog mora su nastale četiri nove države: Rusija, Turkmenistan, Kazahstan i Azerbajdžan. Zajedno s Iranom te zemlje već gotovo tri desetljeća pregovaraju o tome kako bi trebalo biti podijeljeno dno Kaspijskog mora - na nižoj diplomatskoj razini je od 1991. na ovamo održano više od 50 sastanaka tih zemalja.

Ovisnost o Rusiji

Sada je postignuta suglasnost. Na summitu u kazahstanskom obalnom gradu Aktauu šefovi država su se načelno dogovorili o novoj podjeli i potpisali odgovarajući dokument. Time je otvoren put za povećanje eksploatacije nafte i plina u toj regiji. Doduše, potrebni su i dalji dogovori, kao što je rekao iranski predsjednik Hasan Rohani. Tek treba utvrditi nove trase naftovoda i plinovoda.

Turkmenistan bi želio preko Azerbajdžana u Južnu Europu izvoziti svoje energetske resurse. Europa bi tako mogla postati neovisnija od ruskog plina. Rusija je u prošlosti pokušavala blokirati gradnju transkaspijskog naftovoda kroz Turkmenistan prema Azerbajdžanu kako bi osigurala svoju poziciju opskrbljivača Europe plinom.

Bez tuđih vojski

Ashley Sherman, stručnjak konzalting-firme Wood Mackenzie, kaže da je potpisivanje dogovora izuzetno bitno za tu regiju. Sada bi se moglo nastaviti izvođenje projekata koji su bili zamrznuti. Doduše, ne treba računati da će proizvodnja brzo biti povećana. Zalihe nafte u toj regiji se procjenjuju na 50 milijardi barela, a plina na oko 300 bilijuna kubičnih metara.

U sklopu novog sporazuma Iran je dobio najmanji dio morskog dna i važi kao gubitnik u ovom sporazumu. I pored toga, Hasan Rohani je sporazum nazvao „važnim dokumentom", kojim, kako je dodao, ipak nisu raščišćene razlike u mišljenjima. Iranski predsjednik je pohvalio klauzulu dokumenta kojim se zemljama izvan spomenutoga kruga zabranjuje vojna nazočnost u Kaspijskom moru - ono „pripada isključivo kaspijskim državama".