Bio čovjek fan prve „300-ice" ili ne, ideja nastavka filma u kojem ne samo da gine glavni junak, nego njih ni manje ni više nego 300, u startu je antipatična do bola. Ali šta da se radi, jedinica je bila box office senzacija koja je ubrala 456 milijuna U$D na uloženih 65 i što je još važnije, učinila je to bez pravih zvijezda.

Gerard Butler nije doduše bio nepoznat, ali je sve one svoje šugave rom-komove koji su ga trajno zakovali za naslovnice chick-magova diljem svijeta krenuo štancati tek nakon toga. Bio je tamo i Michael Fassbender, ali tko ga se uopće sjeća - i on je „eksplodirao" kasnije, McQueenovim „Hungerom" 2008.

Od jedinice je dakle prošlo već dobrih sedam godina i očito je da se dugo kuhalo što i kako dalje. Spas je izgleda došao od Franka Millera, prema čijem stripu je nastala i jedinica, a sad je prema njegovom još uvijek neobjavljenom nastavku („Xerxes") snimljena i dvojka. I tu je kvaka 22 (da ne kažemo kvaka 300) - „300: Uspon carstva" nije ni sequel ni prequel nego svojevrni „paralel-quel".

Radnja se naime odvija prije, za vrijeme i nakon događaja u jedinici, s njima je usko povezana, ali nije o njima ovisna na način da je za puni doživljaj nastavka potrebna konzumacija prvog filma. I takav je pristup, naravno strogo u poslovnom smislu, naprosto genijalan, jer serijalu daje mogućnost beskonačnih nastavaka, ako ne i TV spin offa - taj je dio grčke povjesti (govorimo o perzijskoj invaziji, cca. 492. do 489.g. prije Krista) naime toliko bogat junacima, intrigama, okršajima i bitkama da bi mogao podnijeti i deset ovakvih filmova.

Nova „300-tica" počinje slavnom Bitkom kod Maratona odnosno trenutkom kad grčki junak Temistoklo (Stapleton) strijelom fatalno pogodi perzijskog imperatora Darija I (iako povijest bilježi sasvim drugačiji scenarij - prema faktografiji u „300" serijalu ne treba biti profesorski strog) što pokreće lavinu strahovitih ratnih razaranja koja na kraju kulminiraju spaljenom Atenom...

Cijelu recenziju filma „300: Uspon carstva" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.