Francuska glazbena skupina Nouvelle Vague poznata je po obradama punk klasika kojima daje novi 'bossa nova' i 'easy listening' šarm. Benjamin Slavih iz češkog Metroa porazgovarao je s osnivačem benda Olivierom Libauxom.

Kako je sve počelo?
Sve je počelo s idejom da nanovo izmislimo neke punk/new wave klasike. Svirali smo obrade, ali se naše verzije jako razlikuju od originala.

Koliko ste tehnički potkovani kao glazbenici?
Sviram gitaru od šeste godine tako da sam prilično dobar, iako mi nismo takva vrsta benda. Ne stavljamo naglasak na virtuoznost i ne sviramo solo, već su nam u prvom planu emocije koje glazba stvara. Na neki smo način djeca Velvet Undergrounda.

Zašto nemate vlastitih pjesama?
Zapravo smo snimili i izdali nekoliko vlastitih stvari na albumima prije nego što smo osnovali Nouvelle Vague koji je na početku bio samo usputni, zabavni projekt samostalnih glazbenika. Bend je postao toliko popularan da su ljudi zaboravili da smo mi još uvijek umjetnici i pisci, ali to nam ne smeta.

Kako odabirete pjesme?
Jednostavno. Odlično smo upoznati s razdobljem punka i new wavea. Neke od tih pjesama su nam omiljene dok su druge jednostavno dobre. Odrastali smo uz tu glazbu. Slušali smo Sex Pistolse, Joy Division, The Clash i druge i to je imalo velik utjecaj na naše živote. I danas pratimo glazbu, pokušavam poslušati svaki zanimljiv novi bend. Volim Fleet Fox i Chrisa Garneaua.

Može li se punk stvarno pretvoriti u bossa novu?
Može, zato Nouvelle Vague i postoji. Ne moramo stvarati 'nove originale', ali u svakom slučaju možemo otkrivati nove aspekte postojećih. Glazba 80-ih je većinom bila dosta gruba i agresivna, ali se iza električnih gitara skrivaju mnoge lijepe pjesme.