Jednu po jednu, starija gospođa ubacuje prazne plastične boce u otvor mašine postavljene ispred supermarketa u Oslu. Zahvaljujući usavršenom sustavu odlaganja, Norveška reciklira gotovo sve svoje plastične boce. 

"U svakom ih se slučaju morate riješiti, pa zašto onda to ne činiti inteligentno", kaže sedamdesetogodišnja Norvežanka dok joj stroj izbacuje priznanicu s barkodom na 30 kruna (22,5 kune) koju može potrošiti u supermarketu ili je unovčiti na blagajni. 

Norveška je sa stopom recikliranja od 97 posto deset godina ispred ciljeva EU-a, koja je odredila da države do 2029. moraju reciklirati 90 posto plastičnih boca. U Francuskoj ili Britaniji, primjerice, postotak recikliranja iznosi oko 60 posto. 

Za norveški uspjeh ključnim se smatra upravo sustav odlaganja. Kupci plaćaju nekoliko dodatnih centi kada kupuju piće u plastičnim bocama. Dodani iznos im se vraća kad vrate praznu bocu. 

"Kupcima poručujemo da kupuju proizvod, ali posuđuju pakiranje", pojašnjava Kjell Olav Maldum, čelnik Infinituma, tvrtke koja vodi sustav prikupljanja plastičnih boca. 

Koncept povrata praznih boca postao je toliko raširen da u norveškom ima i svoj glagol - pante. 

Više od milijardu i sto milijuna plastičnih boca i aluminijskih limenki vraćeno je 2018. na mjestima za odlaganje u supermarketima, benzinskim postajama i malim trgovinama. 

U Fetsundu, tridesetak kilometara od Osla, stalna je kolona kamiona koji dovoze prazne boce u glavni Infinitumov centar za procesuiranje. 

Plastične boce u kojima su nekada bili voda ili sok razvrstavaju se, komprimiraju i stavljaju na palete koje podsjećaju na goleme Rubikove kocke. 

Svaka nova plastična boca sadrži oko 10 posto recikliranog materijala, a Norvežani se nadaju da će tu razinu povećati regresivnim porezom koji bi trebao motivirati proizvođače da koriste recikliranu plastiku umjesto nove, trenutačno jeftinije. 

U takvom primjeru kružne ekonomije, ono što neki smatraju otpadom postaje resurs.