S obzirom da se priča o Noinoj arki i velikom potopu može ispričati u rečenicu-dvije, kad je Paramount odlučio u film „Noa" uložiti 125 milijuna dolara bilo je jasno da najveći posao neće zapasti ekipu za vodne resurse, iako ni on nije zanemariv, već scenariste. Superozbiljni, pretenciozni i u posljednje vrijeme iznenađujuće uspješni Darren Aronofsky („Hrvač", „Crni labud") scenarij je napisao zajedno s Arijem Handelom i u njemu se prilično hrabro upustio u dramatizaciju priče o potopu, uvodeći između ostalog kao antagonista lik Kainova nasljednjika Tubal-kaina. Sam Noa daljnji je potomak je Šeta, trećeg sina Adama i Eve koji je ostao blizak Stvoriteljevu učenju, za razliku od Kainovih potomaka.

Noa, njegova žena i dvojica sinova su vegetarijanci i iz prirode uzimaju samo ono i onoliko koliko im je potrebno za život što je način života posve suprotan tadašnjem svijetu - ljudska je gramzivost uništila sve prirodne resurse na Zemlji, a konačno i samo čovječanstvo dovelo do gladi. Noa doživljava viziju potopljene zemlje, no ne zna je protumačiti dok ne posjeti oca, Metuzalema, koji mu pomaže razumjeti božju poruku. Smjesta kreće u izgradnju arke, projekt koji će potrajati desetak godina, i naravno neće proći nezapažen od ostalog ljudskog roda. Isprva prezrena, s prvim kapima kiše Noina će arka postati mamac ljudima te izlika za scene sukoba koje podsjećaju na one iz „Gospodara prstenova".

Darren Aronofsky jedan je od onih filmaša umjetnika s velikim U koji nikad nije imao potrebe svoju pretencioznost maskirati humorom, ironijom ili žanrovskim obrascima, već ustrajno i za današnje vrijeme neočekivano otvoreno iskazuje artističke ambicije. I upravo je ta neskrivena pretencioznost, ozbiljnost i ambicioznost ono što je izdiglo „Nou" iznad uobičajenih megalomanskih holivudskih bibilijskih adaptacija.

Cijelu recenziju filma „Noa" možete pročitati na filmskom portalu Nemilosrdni gadovi.