U Francuskoj, Njemačkoj i drugim državama Europske unije, pravim demokratima svakako je pao kamen sa srca. Nizozemska ne skreće u pravcu desnog populizma. Liberalni premijer vjerojatno ostaje na funkciji, a neprijatelj EU-a i islama Geert Wilders ostao je daleko iza svojih očekivanja i strahovanja mnogih. Nakon pobjede populista na referendumu o Brexitu i na predsjedničkim izborima u SAD-u, sada su nizozemski birači jasno postavili granicu: dovde i ni korak dalje. I Austrijanci su s tijesnom većinom zaustavili desnopopulističkog predsjednika, ali to je ipak bila borba za manje-više simboličnu funkciju.

Izbori u Nizozemskoj bi mogli biti važan signal pred predsjedničke izbore u Francuskoj u svibnju i parlamentarne izbore u Njemačkoj u rujnu. A poruka glasi: populisti su pobjedivi. Nizozemski birači su tijekom krize u odnosima s Turskom očigledno uvidjeli da Geert Wilders niti zna kako bi vladao niti ima državničke vještine u situaciji u kojoj bi morao donositi važne odluke. Njegovi recepti za nizozemske probleme pokazuju se nemuštima, sličnima onima koje serviraju pobjednici u SAD-u i Velikoj Britaniji.

U predizbornim kampanjama u Francuskoj i Njemačkoj mora se jasno ukazati na to da populisti imaju samo prazne parole, ali ne i konkretna rješenja. U Francuskoj je, međutim, problem što kandidat građanskog tabora Fillon upravo sam sebe dikvalificira. Nacionalistkinja Marine Le Pen ima samo još jednog ozbiljnog protivnika. Francuzi, ako je žele zaustaviti, sada moraju birati neovisnog  "mladca" Emmanuela Macrona. U Njemačkoj je već druga priča. S vjetrom u leđa iz susjedne Nizozemske i suvislim argumentima kancelarki Angeli Merkel i drugim snagama razuma možda može poći za rukom Alternativu za Njemačku - koja to nije - zadržati na odstojanju.

Kočenje desničara, međutim, ima svoju cijenu. Barem u Nizozemskoj, gdje je liberalna stranka premijera Ruttea osjetno otišla udesno, udarila u nacionalističke tonove ne bi li ukrala pjesmu Geertu Wildersu. To znači da desničarski populisti, čak i ako ne mogu pobijediti, utječu na političku agendu i stavove konzervativaca i liberalnih snaga stranačkog spektra. Mark Rutte je naprosto imao sreće jer je potpuno podivljali turski predsjednik Erdogan mobilizirao i ujedinio nizozemske birače suludim optužbama za fašizam i genocid u Srebrenici. Rutte je tako dobio priliku, zahvaljujući Erdoganu, pokazati mišiće.

Europska unija treba sada iskoristiti trend iz Nizozemske, a ne zabiti glavu u pijesak. Na rođendanskom summitu idućeg tjedna u Rimu EU bi trebao dati jedinstveni odgovor na populističke tendencije. Treba jasno imenovati i prekinuti loš razvoj u Mađarskoj, Poljskoj i - ne zaboravimo - Grčkoj kojom vladaju lijevi populisti. Birači u Nizozemskoj su zaustavili val. EU mora čuti znak za uzbunu i postaviti još više brana.