Akademski slikar Ranko Ajdinović precizno je zaokružio svoj kompleksni opus nefigurativnih motiva,ulja i akrila, u kombinaciji i s drugim tegnikama, većinom na srednjim i većim formatima platna s novim nizom apstrakcija pojačanog kolora, naime intenzitet boje se povećava, uvećao se, boja je sve izraženija, istaknutija, boja s kojom slikar formira raznovrsne plutajuće oblike koji lebde poput oblaka iznad svijetlih površina.

Boja kreira svijet autorskih imaginacija,obilježava ga svojom pojavnošću poput karaktera, svijet koji je očito živ, gibljiv, pomičan, svijet koji diše, dok se boje i oblici komešaju u međusobnom preuzimanju i davanju.

Je li to svijet u nastanku ili svijet u nestajanju? Svejedno je, to je svijet u mijeni, gdje je promjena jedina stalnost i konkretnost.

Ranko Ajdinović neprekidno ponire u dubinu svojih motiva, tražeći ono prvo lice, onaj prvi formirani, izvorni oblik, istodobno istražujući raznolike mogućnosti i dosege pojedinih boja ali i zajedničko djelovanju boja kao jedinstveni koloristički izraz.

Iako te promjene donose naizgled stanovitu napetost, pa i uznemirenost, Ajdinovićeve slike nose izrazito pozitivne elemente, ugrađene u strukturu slike, ponajprije zahvaljujući iznimnoj lepršavosti i lakoći boja, koje poput proljetnog lahora promiču pored nas, tek nas malo dodirnuvši.