U Sisačko-moslavačkoj županiji planira se niz industrijskih megaprojekata koji bi mogli nepovratno ugroziti okoliš, zdravlje i kvalitetu života građana. Riječ je o izgradnji megaklaonice peradi s bioplinskim postrojenjem u Sisku, 16 megafarma za tov pilića i farma za proizvodnju 120 milijuna jaja godišnje. Prema dostupnim podacima, na tim bi se lokacijama godišnje obrađivalo više od 206 milijuna pilića, što može generirati više od milijun tona CO₂, a to je otprilike godišnji ispust CO₂ više od 200 000 automobila!

Zabrinuti zbog razmjera projekta i tišine institucija, oko 800 građana okupilo se 10. svibnja 2025. u Sisku na prosvjedu jasno poručivši da ne žele postati kolateralna žrtva privatnih interesa. Prijatelji životinja, koji su podržali prosvjed, uputili su i službene dopise nadležnim ministarstvima i saborskim zastupnicima upozorivši na nepovratne posljedice za okoliš, zdravlje i kvalitetu života stanovništva, ali i kršenje zakonskih i ustavnih prava građana. Međutim, kako navode, odgovori izostaju.

Ovo nije pitanje "lokalnog karaktera" - riječ je o nacionalnom problemu koji se tiče svih nas, bez obzira nalazili se pokraj ovih postrojenja ili ne. Javni interes ne poznaje granice, a institucionalna šutnja nije neutralna - ona je suučesništvo. Čitava Sisačko-moslavačka županija ovim bi projektima bila pretvorena u agroindustrijsku distopiju - stvarni Black Mirror scenarij gdje zrak nije za disanje, voda nije za piće, a priroda je tek potrošna roba za profit manjine. Međutim, ovo nije fiktivna serija, ovo je naša stvarnost. Kako je onda moguće da oni koji bi trebali predstavljati javni interes - šute? ističe Tamara Bing, koordinatorica projekata u udruzi Prijatelji životinja.

Sustavno zaobilaženje zakona

Pojašnjava da su planirani projekti razasuti po cijeloj županiji - od Siska i Petrinje do Sunje i Popovače - često tik uz škole, vrtiće, domove za starije, prirodna zaštićena područja, izvore pitke vode i zona sanitarne zaštite, u samom tkivu lokalnih zajednica. Postrojenja bi trošila goleme količine vode, samo jedno više od 490 000 m³ godišnje, a ujedno bi ispuštala ogromne količine otpadnih voda, stvarala štetne emisije plinova, zagađivala tlo i vodu utječući na zdravlje stanovništva.

Ipak, građani su za projekte saznali tek iz studija o utjecaju na okoliš, iako su institucije o njima znale godinama. „Javne rasprave su lokalne, tihe, često slabo oglašene, a primjedbe se, iako živimo u digitalnom dobu, mogu slati samo poštom, što isključuje širu javnost. Sve to suprotno je duhu Aarhuške konvencije, koja jamči pravo građana na informaciju i sudjelovanje u odlučivanju. Osim toga, projekti su planski razlomljeni i prijavljivani kao manji zahvati kako bi svaki pojedinačni projekt ostao ispod zakonskih pragova koji bi inače zahtijevali objedinjenu procjenu utjecaja na okoliš. Ova strategija, poznata kao rascjepkavanje, nije nespretnost, već svjesna i nezakonita manipulacija sustavom, kojom se izbjegava sveobuhvatna procjena stvarnih, kumulativnih šteta. Ipak, formalna rascjepkanost projekata neće umanjiti objedinjenost nepopravljive štete za okoliš, ljude i životinje", upozorava Bing.

Šutnja institucija potvrđuje da je zabrinutost građana utemeljena

Dodaje da je zabrinutost građana stvarna i pravno utemeljena. „Članak 70. Ustava Republike Hrvatske jamči pravo na zdrav život i okoliš. Unatoč apelima znanstvenika, građana i udruga, institucionalne reakcije gotovo da i nema. Dok ostatak Europe odbacuje ovakve projekte zbog njihove štetnosti, a u Ukrajini - gdje su isti investitori već djelovali - stanovništvo danas prosvjeduje protiv posljedica, Hrvatska riskira postati logističko i ekološko smetlište. Vrijeme za reakciju istječe. Ako sustav i dalje ostane nijem, tko će preuzeti odgovornost kada šteta postane nepovratna?" javno pitaju Prijatelji životinja.

Više informacija i upute kako građani mogu pomoći spriječili uništavanje zdravlja ljudi i okoliša te nezamislivu patnju životinja nalazi se na www.prijatelji-zivotinja.hr.