Samoća je kod nekih ljudi stvar izbora, a ujedno i znak - genijalnosti, pokazalo je zanimljivo istraživanje čiji rezultati govore da se ljudi visoke inteligencije povezuju s manje ljudi i puno rjeđe traže društvene interakcije.

Ono što je još zanimljivije jest činjenica da, kad napokon krenu tim putem i izdvoje se od zajednice njihovo zadovoljstvo životom ubrzano raste.

Vjerojatno ste nešto slično mogli zaključiti i sami iz priča o ljudima koji žive pustinjačkim životom i pritom rade raznorazna čudesa, od fantastičnih kuća do ostalih stvari u kojima njihova genijalnost dolazi do punog izražaja.

Dodatni argument u prilog samovanju bili su rezutati ispitivanja životne sreće koja je "običnim" ljudima rasla s brojem interakcija s prijateljima, dok je kod visoko inteligentnih ljudi bilo upravo obrnuto - padala je drastično, a jedino što su mogli podnijeti bilo je druženje s obitelji.

Stoga, kad vam prijatelj počne izbjegavati druženja i povuče se u sebe, to ne mora nužno značiti da je u depresiji - možda je samo genijalan...