Svi mi imamo onaj jedan par prijatelja koji si obavezno šalju poruke svakih sat vremena. Možda odmah ujutro nakon što operu zube, i obično navečer, prije nego što naprave isto. Čuju se kad dođu na posao, pod pauzom, par puta dok prešvercaju mobitel kraj šefa i obavezno prije nego što krenu doma - a žive zajedno.

Ako koja od tih poruka izostane, širi se nervoza i počinje se sumnjati u nečije misli i djela.

Opsesivna potreba za pažnjom znak je nesigurnosti

Ponekad je potreba za pažnjom prikrivena ili se čini normalnom dinamikom nečije veze. Za neke parove normalno je da jedan drugome izjavljuju ljubav tri puta dnevno, no hoće li to postati ozbiljan problem vidi se kad jedna ili nekoliko takvih izjava izostane. Potreba za pažnjom i stalnim dokazivanjem znak je sumnje u partnerove namjere, te našu vlastitu vrijednost i položaj u vezi.

Partner kojeg smo odabrali ne bi nas trebao činiti osobom kakva jesmo, već samo pridodavati onome tko smo i što smo. Ljudi koji nemaju vlastiti identite izvan veze, često ostaju u vezi samo kako bi uživali u osjećaju svrhe i vrijednosti.

Svaka osoba najprije bi trebala moći i znati živjeti sama, voditi sretan život bez partnera i znati zadovoljiti vlastite potrebe. Partner je osoba koju bismo trebali odabrati kako na svom putu ne bismo bili sami. Netko tko nam je u svemu ravnopravan i s kime nam život postaje zabavniji.

Trebali bismo se čuvati veza u kojima smo podrška, rame za plakanje, te financijski i emocionalno odgovorni za sreću drugoga. Šanse da se takva veza temelji na ljubavi, a ne na koristi vrlo su male.