Nevjera je loša za brak, definitivno - uglavnom, statistike otkrivaju da polovica brakova završava razvodom, a više od 50 posto muškaraca i žena ima izvanbračne afere.

Bolja slika nije ni u netaknutim brakovima. Procjenjuje se da se 20 posto bračnih partnera seksa tek manje od šest puta godišnje.

Antropolozi i zoolozi već desetljeće tvrde da je manje od tri posto sisavaca prirodno monogamno te da to nije, kako životinjama, tako ni ljudima, u prirodi. 

Ljudi uglavnom teže monogamiji jer genetski smatraju da je intimnost ugodnija, a time ju je lakše postići.

Fiziološki faktori također igraju svoju ulogu.

Seksualni instinkt može se okrenuti u vlastitu korist u monogamnom odnosu, a ne protiv sebe, tvrde stručnjaci.

Urođene muške i ženske osobine mogu monogamiju u vezi učiniti neodoljivom za oboje jer povećavaju seksualnu želju, a istovremeno mame suprotni spol.

Žene imaju urođenu ženstvenost, koja ih čini otvorenima, ranjivima i osjetljivima prema muškarcu.

Oboje imaju koristi od toga jer omogućava dublju razinu seksualnog ispunjenja budući da je ženama lakše nakon što se otvore i povjere, a muškarac joj može pružiti zaštitu i utočište.

U obrnutom slučaju, ako je muškarac nježan, partnerica se osjeća sigurno i voljeno uz njega, a stvara se i spona povjerenja.

Ukoliko se ove uloge izmjenjuju, i strast prema osobnosti partnera održava, ostati vjeran nije tako nemoguće.