Čak i kad se kreću prema nekoj slastici u vašoj kuhinji, kolona mrava zaslužuje naše divljenje: usprkos preprekama na putu - a to mi dobro poznajemo kod gradilišta na autocesti - i ma koliko duga kolona bila, mravi se uvijek kreću praktično istom brzinom, bez gužve i bez udesa.

To su opazili i znanstvenici u Trentu u Italiji i malo bolje pogledali, kako se mravi kreću. A tu je čitav niz jednostavnih pravila: koliko god da ljudski vozači čeznu za dvije, tri ili čak više traka autoceste, mravi slijede samo jednu utvrđenu feromonom jer baš nikad ne mijenjaju voznu traku. I ljudi bi trebali shvatiti da čestim mijenjanjem trake jedva da se ikad kreću brže, ali to neće uvjeriti nervozne dvonošce.

Isto tako, mravi nikad ne pretječu jedne druge. Da, pokoji mrav će skrenuti s puta da prouči nekakvu zanimljivu mrvicu i tamo stati. Ali dok se kreće, niti jedan se neće sebično gurati naprijed.

A sad i pouka za plašljivce za volanom: mravi gotovo nikad niti ne koče. U automobilskom prometu i prečesto dolazi do fantomskih zastoja jer je prvo vozilo tek malo stisnulo kočnicu, vozilo za njim nešto više, sve do vozila u koloni koji će morati potpuno stati. A mravi se kreću gotovo savršeno: "U koloni, s minimalnim razmakom i bez pretjecanja", sažima jedan od autora istraživanja, Marco Guerrieri.

Ne možda za ljude, ali za računala

Ne samo to: "Mravi su jedni od rijetkih bića koji se snalaze i u bidirekcionalnom prometnom kretanju, slično kao što su i naše ceste. A ipak se i tako kreću glatko i bez zastoja." I u dvosmjernom prometu će tek pokoji mravi zastati da ticalima nešto provjeri kod mrava iz suprotnog smjera, ali nakon toga odmah nastaviti put istom brzinom. Uopće, kod mrava se čini kako postoje samo dvije brzine: ili se kreću, ili stoje, ne čini se da neki idu brže ili sporije.

To nije sasvim točno, ali kad su u koloni, onda svi idu gotovo istom brzinom i svi dolaze na cilj u najkraćem mogućem vremenu. Naravno, ako ih viša sila, na primjer u obliku marne domaćice ili mrzovoljnog domaćina ne omete u tom naumu. Drugim riječima, mravi nas uče kako su i višetračne autoceste - zapravo nepotrebne.

No talijanski znanstvenici ipak neće ići tako daleko u propisima za ljude, a nije realno niti odrediti prometne propise da bi se svi ponašali kao mravi. Ali ono što bi kod kretanja mrava mogla biti pouka jesu modeli autonomne vožnje gdje bi čitava mobilnost mogla biti učinkovitija, misli Gurrieri.

Neka se automobili dogovore

"U budućnosti bi autonomna vozila mogla biti inspirirana kretanjem mrava. Baš kao što insekti komuniciraju sljedeći trag feromona, tako bi i umrežena i automatizirana vozila na inteligentnim cestama mogla koristiti napredne tehnologije kako bi komunicirala među sobom i u savladavanju infrastrukture ceste", piše u sažetku istraživanja.

Konstatacija prometnih stručnjaka, pri kojoj brzini ima najmanje zastoja bi mogla zgroziti čak i malo iskusnije vozače: samo 85 kilometara na sat. To je zapravo također slično kao kod mrava: tamo nema natovarenih šlepera i Porschea iza njih, vozača-početnika i vozača koju tu cestu znaju bolje nego svojeg bračnog druga.

U nekoj budućoj autonomnoj vožnji je i tu stvar komunikacije među vozilima kako bi se "dogovorili" kojom brzinom se mogu kretati. Tako bi, baš kao i mravi, "autonomna vozila mogla stvoriti koordinirane kolone koje se kreću najvećom mogućom brzinom i s najmanjim rastojanjem na paralelnim voznim trakama. To bi uvelike moglo povećati učinkovitost prometnica, poboljšati razinu servisa, ali smanjiti emisiju ispušnih plinova", nalaz je talijanskih znanstvenika.