U tri eksperimenta provedena na Sveučilištu u Londonu ispitanicima su ponuđene zamaskirane riječi koje su morali klasificirati kao emocionalne ili neutralne. Studija zapravo tvrdi da nam mogućnost reagiranja na sitne znakove ili aluzije pomaže u izbjegavanju opasnosti, a može biti korisna i u marketinške svrhe. Ipak, kritičari smatraju da ovi rezultati ne mogu biti primjenjivi izvan laboratorijskih uvjeta.

Profesorica Nilli Lavie pokazala je 50 ispitanika seriju riječi na kompjuteru. Svaka riječ na ekranu pojavila bi se samo djelić sekunde, što je bilo prebrzo za svjesno čitanje. Riječi su bile pozitivne (sreća, cvijet, mir), negativne (agonija, očaj, ubojstvo) ili neutralne (kutija, uho, kotao). Nakon svake riječi ispitanici su morali odlučiti u koju od navedenih kategorija je spadala te navesti koliko su sigurni u svoju odluku.

Istraživači su otkrili da su ispitanici najtočnije odgovarali na negativne riječi, čak i kad su doslovce pogađali odgovor. Rezultati su pokazali da su točno kategorizirali 60 posto negativnih riječi u usporedbi s 50 posto pozitivnih.

"Pokazali smo da ljudi reagiraju na emocionalne aspekte podsvjesnih poruka, posebice onih negativnih. Zapravo, mogućnost brzog odgovaranja na takve informacije evolucijska je prednost. Ponekad jednostavno ne možemo čekati da nam svijest proradi kao npr. u slučajevima napada ili opasnosti" objašnjava profesorica Lavie.

Iako subliminalno oglašavanje nije dozvoljeno u Britaniji, Lavie tvrdi bi se njezin rad mogao primijeniti u marketinškim kampanjama kojima je svrha edukacija.

No, marketinški psiholog Paul Buckley smatra da nema dokaza o utjecaju subliminalnih poruka u stvarnom svijetu.

"S praktičnog stajališta, ti rezultati vjerojatno ne mogu reflektirati ono što bi se dogodilo u stvarnom svijetu. Istina je da su mnoge zemlje zabranile subliminalno oglašavanje na televiziji, no nitko do sada nije pokazao dokaz kada su takve poruke zaista funkcionirale."