Kada je 21. studenog 2013. tadašnje ukrajinsko državno rukovodstvo na čelu s predsjednikom Viktorom Janukovičem odbilo potpisati sveobuhvatni Sporazum o asocijaciji i pridruživanju s EU, iste večeri je došlo do spontanog okupljanja demonstranata na Trgu nezavisnosti u Kijevu. Te demonstracije su označile početak građanskog protesta, koji je pod imenom "Euromaidan" postao masovni pokret protiv korumpiranog, na nasilje spremnog pro-ruskog rukovodstva koje je nekoliko mjeseci kasnije pobjeglo iz zemlje.

Prije toga su godinama Kijev i Bruxelles pregovarali o ugovoru koji je Ukrajinu trebao približiti EU. Trebalo je uvesti europske standarde i vrijednosti, te time ukinuti korupciju u zemlji. Za brojne Ukrajince je s tim bila povezana i sasvim konkretna nada za liberalizaciju viznog režima, da se može vlastitim očima vidjeti kako funkcionira život u Europi.

Ukrajinci više ne žele rusko skrbništvo

No umjesto potpisivanja sporazuma vlada u Kijevu je odjednom počela propagirati carinsku uniju sa Rusijom. Gledano iz ugla Ukrajinaca to je bilo odbijanje mogućnosti boljeg života.

Moskva je prethodno Ukrajinu stavila pod veliki pritisak. Riječ "ekonomski rat" bila je na dnevnom redu. Kakve drastične mjere će Kremlj poduzeti kasnije protiv Ukrajine - 2014. je anektirao Krim i potakao rat u Donbasu - u studenom 2013. godine još nitko nije slutio. No brojnim Ukrajincima je već tada bilo jasno, da carinska unija s Rusijom za njihovu zemlju znači sve veće tutorstvo iz Moskve.

Ustanak protiv korumpiranog režima

Ubrzo se pokazalo na kakvo nasilje je Janukovičev režim spreman: Već u noći 30. studenog su ukrajinske specijalne jedinice "Berkut" započele ekscesivno nasilje protiv mirnih demonstranata. Šokirani ovom brutalnošću stotine tisuća ljudi se svaki dan počelo okupljati u Kijevu. "Euromaidan" je postao masovni pokret koji obuhvaća sve društvene grupe i generacije. Došlo je do "Revolucije dostojanstva" jer ljudi više nisu željeli dozvoliti da budu udarani, obeshrabrivani i pokradani od strane tadašnjeg vlastodršca.

22. veljače 2014. godine su pobijedili u toj borbi. Do tada je život izgubilo više od 100 ljudi. Janukovič je pobjegao u Rusiji koja ga do danas štiti i sprečava njegovo izručenje Ukrajini. Tamo se protiv njega u odsustvu vodi proces za veleizdaju.

Danas Ukrajinci imaju bezvizni režim za putovanje u EU. Više nego ranije putuju na Zapad. I Sporazum o asocijaciji i pridruživanju je potpisan. Ekonomski odnosi napreduju. Od toga profitiraju i ljudi. Ipak "revolucija" nije završena. U politici majdanski pokret nema više vođe.

Zašto je "revolucija" nezavršena

Korupcija i dalje postoji u Ukrajini. Pravna država još uvijek ne funkcionira. Stranke jedva da igraju ulogu u donošenju političkih odluka. Još uvijek se politika vodi iz pozadine, oligarsi i dalje vuku konce. Među te vrlo bogate poduzetnike se ubraja i 2014. godine izabrani predsjednik Petro Porošenko. Brojni Ukrajinci ga zbog toga smatraju odavno i dijelom problema. Ipak prava alternativa za sada nije na vidiku.

Civilno društvo je pokretom sa Maidana dobilo na zamahu. No ono nema dovoljno utjecaja na politiku. Za aktiviste je k tomu još uvijek opasno stanje. Više aktivista za borbu protiv korupcije i novinara su ubijeni od dešavanja na Maidanu. Niko do sada nije razjasnio te zločine. Pokret promjena u Ukrajini se zaglavio.