Ahmed i njegovi prijatelji su već dva mjeseca u Srbiji. Od prvoga cilja ih dijeli samo nekoliko koraka i strogo nadzirana, tri metra visoka žičana ograda koja je još pod naponom električne struje. To je tranzitna zona u mađarskom Röszkeu. Mladići spavaju u šatorima koje su načinili od pokrivača, hrane se keksima koje su dobili od UNHCR-a, kao zahod koriste obližnje grmlje.

Od sredine rujna prošle godine izbjeglice koje stignu u Srbiju imaju dvije mogućnosti ako žele u Mađarsku. Prva je ilegalni prelazak granice pri čemu riskiraju da budu uhvaćeni i protjerani. Policija svakodnevno uhiti gotovo 150 ljudi u ilegalnom prelasku granice. Oni u pravilu bivaju protjerani i dobiju jednogodišnju zabranu ulaska u Mađarsku.

Druga mogućnost je čekanje da budu primljeni u tranzitnu zonu kako bi podnijeli zahtjev za azilom. Ahmed i njegovi prijatelji to pokušavaju već 20 dana. Ali, za njih se stvari ne miču s mjesta.

Dvije takve tranzitne zone postoje na srbijansko-mađarskoj granici, dvije na hrvatsko-mađarskoj. Ove dvije na srbijansko-mađarskoj granici su formalno pod nadležnošću mađarske državne Ustanove za useljavanje i državljanstvo. Pored ureda Ustanove ovdje na granici nalazi se privremeno prihvatilište za 50 osoba.

Kretanje samo unutar zone

Čim muškarci koji putuju sami podnesu zahtjev za azilom smiju se kretati samo unutar tranzitne zone i tu moraju ostati do 28 dana. To je, naime, rok u kojem mora biti odlučeno o njihovom zahtjevu za azilom. Ukoliko je odluka pozitivna, prebacuje ih se u neki izbjeglički logor u Mađarskoj. Žene i djeca već nakon jednog dana bivaju prebačeni u takav kamp.

Dva do tri puta na dan mađarske vlasti otvaraju granicu. Pritom daju prednost ženama, djeci i hendikepiranim osobama. Mladi muškarci zato moraju duže čekati, nekad i tjednima. Osamnaestogodišnji Adris iz Afganistana najprije je pokušao preko tranzitne zone Tompa. Ali, za sebe tamo nije vidio nikakve šanse, previše je obitelji tamo čekalo da uđu u Mađarsku. Zato je došao u Röszke. No i ovdje mora čekati.

Loši uvjeti u tranzitnim zonama

Ernö Simon iz mađarskog ureda UNHCR-a priča da vlasti prilično spontano otvaraju granicu i onda pomno odabiru koga će pustiti unutra. To često dovodi do kaotičnih situacija, kaže on.

Dok UNHCR ima pristup tranzitnim zonama i ljude koji su u njima može opskrbiti najnužnijim potrepštinama, stanje onih koji čekaju ispred tranzitnih zona je katastrofalno. Simon kaže da tu najmanje deset osoba svakodnevno spava pod vedrim nebom, kako ne bi izgubili mjesto u redu za ulazak u tranzitnu zonu.

Njihovi šatori su od tankog, promočivog materijala, neki su ih načinili od pokrivača. Nemaju pristup tekućoj vodi, a kamo li trgovini u kojoj bi mogli kupiti hranu. "Stanje pred tranzitnim zonama je neprihvatljivo i u suprotnosti je s međunarodnim pravom koje Mađarska mora poštivati", kaže Lydia Gall koja je za organizaciju Human Rights Watch u travnju dokumentirala stanje ispred graničnih prijelaza. Mjerodavne vlasti su nepotrebnom birokracijom izazvale odugovlačenje postupaka, kaže ona.

Na upit Deutsche Wellea, mađarska Ustanova za useljavanje i državljanstvo je odgovorila priopćenjem: "Nema važećih pravnih obveza za mađarske vlasti koje bi zahtijevale da se mora zbrinjavati strance koji čekaju. Pa ipak, naši suradnici svakodnevno dijele lunch-pakete ljudima koji čekaju pred tranzitnim zonama." Sporost prihvata izbjeglica vlasti objašnjavaju time što se ne obavlja samo registracija izbjeglica, nego se sa svakim od njih obavlja razgovor.