Prije više od 20 godina, mikroskopske strukture otkrivene u stijenama starima oko 3,5 milijardi godina, u zapadnoj Australiji, predstavljene su kao najstariji mikrobiološki fosili. Te strukture su predstavljene kao cyanobacteria, poznata kao plavo-zelena alga, a otkrivene su u dijelovima stijena debelima samo 300 mikrona, veličini koja je jednaka trostrukom promjeru ljudske kose.

Ipak, interpretacija struktura je uvijek bila kontroverzna, te još uvijek predstavlja žustru debatu među znanstvenicima koji traže najranije dokaze života na Zemlji. Analiza struktura sugerira kako im je baza ugljik, te se zbog toga povezuju s organskom kemijom života. Neki pak navode kako je riječ o vrsti ugljika poznatoj kao grafit, dok se nude i objašnjenja poput kerogena - mješavine organskih sastojaka.

No sada su geolog Craig Marshall sa Sveučilišta Kansas i njegovi kolege proveli novu analizu struktura unutar stijena te otkrili kako je moguće da uopće nisu na bazi ugljika. Umjesto toga, čini se kako je riječ o nizu fraktura ispunjenih kristalima. U debljim slojevima stijena znanstvenici su vidjeli crveno-smeđe oblike koji podsjećaju na mikrofosile, međutim u tanjim, te strukture su manje podsjećale na mikrobe, a više na frakture. Frakture su ispunjavali svjetliji i tamniji minerali. Daljnjom analizom sugerirano je kako je svjetliji mineral kvarc, a tamniji hematit.

Paleobiolog J. William Schopf sa Sveučilišta California, koji je originalno interpretirao strukture kao fosile nalik cyanobacteriji, objavio je kako on i kolege pripremaju odgovor na ovu novu studiju, ali neće biti dostupna još nekoliko tjedana.

Ukoliko se nova studija pokaže istinitom, otkriće će biti važno ne samo u slučaju evaluacije dokaza života u drevnim stjenama na Zemlji, nego i procjene astobioloških mogućnosti drugdje u svemiru.