Dvije različite metode testiranja otkrile su da stijene iz područja Zeleni kameni pojas Nuvvuagittuq u sjevernom Quebecu datiraju od prije 4,16 milijardi godina, iz eona hadija. Eon je dobio ime po starogrčkom bogu podzemlja, Hadu, zbog paklenog krajolika za koji se smatra da je tada postojao na Zemlji.

Istraživanje pokazuje da Zeleni kameni pojas Nuvvuagittuq sadrži preživjele fragmente najstarije Zemljine kore, najudaljenije čvrste ljuske planeta. Stijene Nuvvuagittuq uglavnom su metamorfne vulkanske stijene bazaltnog sastava. Metamorfna stijena je vrsta koja se mijenjala utjecajem topline i tlaka tijekom vremena. Bazalt je uobičajena vrsta vulkanske stijene.

Stijene testirane u novoj studiji nazvane su intruzije. To znači da su nastale kada je magma, rastaljena stijena, prodrla kroz postojeće slojeve stijena, a zatim se ohladila i stvrdnula pod zemljom.

Istraživači su primijenili dvije metode datiranja temeljene na analizi radioaktivnog raspada elemenata samarija i neodimija koji se nalaze u njima. Obje su donijele isti zaključak, da su stijene stare 4,16 milijardi godina.

Dosad su najstarije poznate stijene bile stare otprilike 4,03 milijarde godina s kanadskih sjeverozapadnih teritorija, rekao je O'Neil. Dok su uzorci Nuvvuagittuqa sada najstarije poznate stijene, datirani su i sićušni kristali minerala cirkona iz zapadne Australije na 4,4 milijarde godina.

Hadij se protezao od formiranja Zemlje prije otprilike 4,5 milijardi godina do prije 4,03 milijarde godina. Na početku ovog eona dogodio se ogroman sudar za koji se vjeruje da je rezultirao formiranjem Mjeseca. A do trenutka kada su se formirale stijene Nuvvuagittuq, Zemlja je već počela postajati prepoznatljivije mjesto.