Skupina zemalja koje predvodi Poljska, a slijede ju Velika Britanija, Španjolska, Rumunjska, Litva i Češka, protive se bilo kakvom reguliranju na europskoj razini koje bi ograničilo pravo država članica da po svojoj volji iskorištavaju svoje energetske resurse i koje bi povećalo troškove crpljenja nafte i plina iz škriljevca.

U tome im pomažu i velike multinacionalne energetske tvrtke, koje snažno lobiraju kod Komisije i zastupnika Europskog parlamenta. S druge strane, dio zemalja je vrlo skeptičan prema tome, smatrajući da se mogući štetni utjecaji na okoliš ne zaustavlja na nacionalnim granicama.

U Sjedinjenim Državama i u Kanadi došlo je do svojevrsne revolucije s novom proizvodnom metodom vađenja plina i nafte iz škriljevca na dubinama do pet tisuća metara. Riječ je o frackingu, hidrauličnom lomljenju stijena smjesom vode i pijeska povezanih raznih kemikalijama. Protivnici ističu da je jedna stvar tom metodom vaditi naftu i plin u Americi koja ima velika, nenaseljena prostranstva, a druga stvar u gusto naseljenoj Europi.

Poljska je među zemljama članicama EU-a najveći zagovornik vađenje plina i nafte iz škriljevca jer u tome vidi mogućnost da se oslobodi energetske ovisnosti od Rusije. Do sada je poljska vlada izdala 108 koncesija na istraživanje rezervi nafte i plina. Prema procjenama, poljske rezerve se kreću između 346 i 768 milijardi prostornih metara plina, što bi moglo zadovoljiti njezine potrebe za tim energentom na razdoblje između 35 i 65 godina.