Gotovo isključivo domaće su lubenice, mladi krumpir, paprika babura, tikvice, krastavci, kupus, kelj, salata kristalka te veći dio rajčica. Bresaka, nektarina, šljiva, marelica... tek se ponegdje nađe iz hrvatskih voćnjaka jer su vremenske nepogode dodatno skresale ionako nedostatnu domaću proizvodnju, navodi dnevnik.

Više od 90 posto proizvođača proizvodi napamet, nemaju dogovoreni otkup kako bi planirali proizvodnju, a nisu ni udruženi da bi, kad krene otkup, imali jaču pregovaračku poziciju prema trgovcima.

Parcele su usitnjene, što poskupljuje proizvodnju pa je na kraju prodajna cijena niža od cijene proizvodnje i ljudi svjesno rade s gubitkom...

Stalno se vrti priča o nacionalnoj strategiji poljoprivrede, ali nikako da se poslože planska proizvodnja i planski otkup. Dodatni je problem to što pravilnik dopušta da se na uvoznu robu, koja je samo prepakirana u Hrvatskoj, legalno deklarira hrvatsko podrijetlo.

Rezultat je svega toga da smo lani uvezli povrća za 163,1 milijun eura, odnosno 25 posto više nego 2018., a voća za 211 milijuna eura (13 posto više). Brzo smo zaboraviti kako smo na početku koronakrize isticali da nam je nužna domaća proizvodnja.