Poteškoće s mokrenjem koje ukazuju na rak prostate mogu se javiti i prilikom upale i dobroćudnog uvećanja pa ih je zapravo teško razlikovati.

Simptomi koji se povezuju s rakom prostate uključuju otežano, učestalo i bolno mokrenje, tanji mlaz mokraće i pojavu krvi. Pritom je učestalo mokrenje češće simptom uvećanja prostate, dok simptomi upale uključuju nelagodu i bol pri mokrenju, bolove u zdjelici, a mogu se javiti i opći simptomi poput vrućice.

Simptomi koji pak mogu ukazivati na uznapredovali rak prostate uključuju bolove u kostima i leđima koji ne popuštaju, slabost donjih ekstremiteta te nenamjerni gubitak težine.

Svi muškarci će s godinama dobiti benignu hiperplaziju

Prostata raste s godinama tako da oko 40 posto četrdesetogodišnjaka već ima znakove njezina uvećanja.

Benigna hiperplazija dobroćudno je uvećanje ove žlijezde veličine kestena i jedna od najčešćih bolesti muškaraca koji ulaze u šesto desetljeće života.

Prate je promjene u kvaliteti mokrenja i neugodni simptomi donjeg mokraćnog sustava.

Važno je imati na umu da benigna hiperplazija nije isto što i rak, čak ni ne povećava rizik od raka prostate.

U početku su simptomi hiperplazije vrlo blagi, no postaju sve ozbiljniji ako se ne liječe na vrijeme. Uobičajeno je nepotpuno pražnjenje mjehura, kao i potreba za mokrenjem noću. Probleme stvara i inkontinencija ili curenje urina, napinjanje pri mokrenju, slab mlaz mokraće, bolno mokrenje i krv u mokraći...

Uobičajeno se kaže da će "svi muškarci dobiti benignu hiperplaziju prostate ako požive dovoljno dugo". Određeni stupanj hiperplazije prisutan je u 80 posto muškaraca starijih od 40 godina, a ta se brojka povećava na 95 posto u 80-im godinama života.

Dobroćudno uvećanu prostatu liječi se lijekovima (tamsulozin, silodozin, finasterid, dutasterid), ali i minimalno invazivnim zahvatima (npr. Rezum, Urolift) ili endoskopskim zahvatima (TURP - transuretralna resekcija prostate, HoLEP - laserska enukleacija prostate).

Kegelove vježbe za jačanje mišića zdjelice

Prirodno liječenje može uključivati vježbanje ili promjene u načinu života pomoću kojih se ublažavaju simptomi. Preporuka je pomokriti se čim se osjeti nagon, izbjegavanje bezreceptnih kapi za nos ili antihistaminika, jer mogu otežati pražnjenje mjehura. Svakako treba izbjegavati alkohol i kofein, pogotovo u večernjim satima. 

Poželjno bi bilo i živjeti opuštenije i baviti se tjelovježbom, jer nervoza utječe na učestalost mokrenja.

Savjetuje se učenje i vježbanje Kegelovih vježbi za jačanje mišića zdjelice i grijanje (hladnoća može pogoršati simptom

Pregled urologa ne smije biti bolan

Pregled prostate važan je kod svih muškaraca sa simptomima otežanog mokrenja, no na redovne preglede trebali bi ići  i svi muškarci bez simptoma nakon 45. godine života, s ciljem rane detekcije raka. Prije pregleda se vadi krv za određivanje specifičnog antigena PSA,  uzima obiteljska anamneza, napravi se ultrazvuk prostate radi procjene njezine veličine te pregled prstom (digitorektalni pregled).

Muškarci se često pribojavaju tog pregleda, neki navode sram zbog umetanja prsta  u rektum, a neki se naprosto boje boli. Pregled jest nelagodan, ali urolozi ističu da nikako ne bi smio biti bolan (osim ako je u pitanju jaka upala).

Karcinom prostate napreduje polako, bez simptoma

Karcinom prostate najčešći je karcinom kod muškaraca u Hrvatskoj i obično se dijagnosticira u dobi od 60 do 75 godina iako nije rijetkost da obole i mlađi od 60 godina.

Ova zloćudna bolest specifična je po tome što napreduje jako sporo i dugo vremena ne uzrokuje tegobe.

Nema poznate preventivne mjere za razvoj karcinoma prostate pa je najvažnija rana detekcija, u čemu pomažu redovni sistematski pregledi za muškarce u kojima je važno odrediti PSA (krvni marker za prostatu) te obaviti digitorektalni pregled.

Važno je imati na umu da u početku nema simptoma niti tegoba - zato su toliko i važni preventivni pregledi.

Ako se otkrije u ranoj fazi dok je rak ograničen na samu prostatu, odlične su prognoze ishoda adekvatnog liječenja, koje uključuje operaciju i zračenje uz dodatak hormonske terapije.

S druge strane, rak koji je metastazirao nije izlječiv, a razvojem novih hormonskih lijekova, primjenom kemoterapije, zračenja i drugih metoda bolesnici duže i kvalitetnije žive nego prije.

Unatoč svemu tome, godišnje od raka prostate u Hrvatskoj oboli oko 2800 građana, umre ih oko 800, a još ih gotovo 600 svake godine ostane neotkriveno, što značajno povećava smrtnost od ove bolesti.