Munir Vejzović, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar i grafičar (rođen 1945.g. u Doboju, diplomirao je na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Mezdjića, izlagao na brojnim samostalnim izložbama u domovini i inozemstvu, višestruko nagrađivan, o njegovom je radu objavljeno nekoliko monografija) i danas je cjelodnevno aktivan u svome atelijeru, nastojeći se u svakom trenutku približiti onoj zamišljenoj slici magične moći koju svi umjetnici stvaraju u svojim mislima i idejama već na početku umjetničkog angažmana.

Vejzovićev atelijer prepun je novih slika, izvedenih u ulju i na vrlo različitim formatima (male formate spaja u jedinstveni diptih), od malih do srednjih i velikih, uz niz motiva s kojima se slikar često susretao i ogledao u tišini radnog prostora, od Adama i Eve, grupe figura, mitoloških prizora, krajobraza i trgova, sve izvedeno u iznimno snažnoj kolorističkoj ekspresiji, gotovo se čini, u jednom mahu, u jedinstvenom žestokom potezu koga čini nekoliko stupnjeva.

Vejzovićeve slike tradicionalno odišu silnom, eksplozivnom energijom, koja se doista, umalo može i dodirnuti i osjetiti njezinu moćnu vibraciju, bez obzira je li riječ o manjem ili posve velikom, ali svakako uvijek jednako zahtjevnom formatu.

Munir Vejzović autor je iznimnih ciklusa u kojima dominiraju kompozicije trenutaka ili događaja a koji su ključne sastavnice u njegovom, vrlo osobnom i posebnom stvarno nestvarnom svijetu, kada sve istodobno izgleda krajne realistično ali i fantazmagorično.

Vejzović prikazuje svijet i pojedinca, i sebe i druge, na sebi svojstven način, vrlo prepoznatljivog i specifičnog rukopisa, vehementnog poteza, nedvojbene sigurnosti i povjerenja u ideju i zamišljaj o tome kakav dojam okolina, bliža i daljna, ostavlja na umjetnika.

Osobito se u posljednje vrijeme ističe slikarev rad na izradi murala na velikom zidu u dnevnom boravku, visine oko četiri metra, jednako tako impresivan dojam ostavlja i svježina palete, vatromet, erupcija boja koja prekriva svaki četvorni centimetar platna.

Munir Vejzović pripada grupi umjetnika, koja se veseli i raduje svakom novom susretu s bojom i bjelinom platna, iznova se suočavajući s vidljivim i skrivenim opasnostima i zamkama znanih i neznanih motiva.

Vejzović neprestano portretira život, njegovu nesvakidašnju radost i dnevnu tugu, bilježeći na svojim slikama mnogobrojne fragmente koji onako razmrvljeni čine razdoblje od rođenja do smrti.

Naravno, i na ovim se slikama osjeća dašak erotskog zanosa, ljubavne igre, razočaranja i ushita, bljesak ljubavi i tama samoće, dodiri i mirisi, trenutak kada dvoje postaje jedno.

Nove slike izrazito visokog dometa Munira Vejzovića skladno se i logično nastavljaju na niz stvorenih djela u proteklim godinama i decenijima, tvoreći zaokruženu i jasno definiranu slikarsku cjelinu.