Velika većina njih nastala u doba kad je sve naizgled bilo nekako poštenije, ljudskije i iskrenije, a ljudi nisu gubili život buljeći u ekrane kojekakvih gadgeta, već su vrijeme provodili radeći one doista bitne stvari. Upravo su im te vrijednosti na kojima se temelje omogućile da prežive turbulentna desetljeća i stoljeća te u izvornom obliku opstanu do današnjih, ponekad vrlo ciničnih dana.

Ipak, je li tomu baš tako? Jesu li narodne poslovice i mudrosti doista svjetlonoše znanja i razuma starih ljudi, koji nisu bili iskvareni modernim glupostima? Možemo li i mi danas naučiti nešto iz njih? Donosimo vam nekoliko najpoznatijih.

Tko rano rani, dvije sreće grabi

Možemo li zamisliti da je ova poslovica u neka davna vremena, gdje je primarna djelatnost većine ljudi bila poljoprivreda, imala smisla? Svakako. Nažalost, ne možemo se otrgnuti dojmu da je ova izreka danas samo loš pokušaj poslodavca da uvjeri svoje potplaćene radnike kako im je jedini životni smisao crnčiti u njihovoj tvrtki, a istovremeno svog gazdu učiniti bogatim.

Tko radi, ne boji se gladi

Još jedna izreka koja glorificira rad i koja je vrlo upitne vrijednosti u današnje vrijeme divljajućeg kapitalizma. Ako na trenutak zanemarimo činjenicu da svaka peta radno sposobna osoba u našoj državi ne može uopće dobiti priliku da radi i zaradi, ni sam rad danas više nije garancija da nećete biti gladni. Pitajte samo nesretne radnice Kamenskog ili radnike Diokija što misle o tome.

I bogati plaču

Legenda kaže kako telenovele kakve danas poznajemo svoje korijene vuku iz južnoameričkih serija nastalih iza 2. svjetskog rata, kojima su se koristili brojni autokrati i diktatori tih prostora kako bi uvjerili osiromašenu raju da i bogati imaju svoje probleme te da im nije lako, čime su osiguravali društveni mir. Ova priča nema pretjerano čvrstu podlogu u stvarnosti, ali možemo ustvrditi jednu stvar - velika većina nas vrlo bi rado svakodnevno plakala nad problemima bogatih u zamjenu za njihovu imovinu.

Na mladima svijet ostaje

Ovo nam tupe već stoljećima, ali i dalje ne žure s time da nam predaju bilo kakvu ozbiljniju vlast u ruke. Štoviše, mnoge zemlje svijeta imaju ustavne i zakonske odredbe da nosioci važnih državnih funkcija, poput predsjednika, moraju imati određeni broj godina.

Jedno dobro djelo nadilazi tisuću loših

Možda u knjigama i filmovima za djecu. U stvarnom je svijetu jedno loše djelo jače od tisuću dobrih. Sama činjenica da ste spasili tisuću djece od gladi ne daje vam za pravo da namlatite jedno od njih.

Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada

Kao i u prethodnom slučaju, samo u bajkama. U stvarnom je životu kopanje jame pod drugima i presijecanje užeta koje ćete im baciti da se popnu natrag ključno za dugoročno preživljavanje u svijetu politike i biznisa.

Dajte čovjeku ribu i nahranili ste ga za jedan dan, naučite ga pecati i nahranili ste ga za cijeli život

Iako sama postavka ove izreke nije pogrešna, samo bi budala u današnje vrijeme nekoga učila pecati. Nije li jednostavno bolje skupo mu prodavati tu ribu svakog dana iznova, pritom osigurati da je nigdje drugdje ne može kupiti, a istovremeno ne plaćati svoje ribare dobavljače?

Tko hoće postati bogat, prvo mora među siromahe

Ilitiga „Kako sam radila u skladištu, a sada vodim najveću firmu u državi" by Iva B. Svaki dobar direktor mora odraditi jedan dan sa kmetovima, kako bi tim istima sutra s visoka mogao docirati da je najvažnije pognuti glavu i raditi za gazdu, pritom ne zamarajući glavu pizdarijama poput radničkih prava, plaće, odmora i zaštite na radu.

Zrno po zrno pogača - kamen po kamen palača

I onda se probudite jednog jutra u svojoj „palači" od 39 kvadrata na rubu grada, kojoj prokišnjava krov, zidovi pucaju, a vlasnik firme koja je napravila zgradu već je godinama u Remetincu. S druge strane, vaša je rata kredita porasla za 50 posto u godinu dana i ostaje vam još „svega" 45 godina da budete svoj na svome. Čestitamo!