Osim što su za većinu Hrvatske zima i proljeće, prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), bili kišni do vrlo kišni u odnosu na višegodišnji prosjek, loše vrijeme nas prati i u ljetnim mjesecima.

Zadnjih tjedana veći broj grmljavinskih oluja zahvatio je sjevernu Italiju, Sloveniju, Austriju, Hrvatsku te ostale susjedne zemlje.

Još uvijek se zbraja razmjer materijalne štete uslijed velikog olujnog nevremena koje je 19. srpnja pogodilo Zagreb i Slavoniju i odnijelo ljudske živote.

Prema izvješću sa sjednice Vlade, troškovi sanacije brojnih stradalih objekata - stambenih, gospodarskih te javne infrastrukture, značajno premašuju financijske kapacitete proračuna pogođenih županija, a mnogi se pitaju koliko je ta razorna oluja zapravo uobičajena.

"Ljeti tijekom razdoblja velike topline može doći do grmljavinskih oluja. Zato su one i česte nad kopnom u toplom dijelu godine", objasnili su iz DHMZ-a za Hinu, dodavši kako su ove nedavne oluje bile posljedica intenzivnog toplinskog vala koji je zahvatio cijelo Sredozemlje.

S druge strane, naveli su i kako je grmljavinsko nevrijeme 19. srpnja, koje je nakon središnje Hrvatske nastavilo putovati prema istoku i sličnom žestinom zahvatilo brojne gradove, bilo jedno od jačih te je dio dugoživućeg grmljavinskog nevremena većih prostornih dimenzija, tzv. mezoskalni konvektivni sustav, u okviru kojeg su se stvarale grmljavinske superćelije, odnosno sustavi s izraženom rotacijom.

Na granici orkanskih udara vjetra

Upitani možemo li "zagrebačku" oluju uspoređivati s drugim jakim olujama, poput onih iz 70-ih, ili su današnje oluje ipak po nečemu drugačije, iz DHMZ-a su odgovorili kako dostupni podaci pokazuju da su udari vjetra na zagrebačkom području bili olujni na granici orkanskih, a što ih svrstava među najjače zabilježene na ovom području.

Mjerenja pokazuju da je na Maksimiru zabilježen udar vjetra od 91,8 km/h.

"Takav se udar vjetra na toj lokaciji može u prosjeku očekivati jednom u dvadesetak godina. Naravno, to ne znači da se ne može dogoditi i češće", naveli su.

Pljusak koji je popratio oluju bio je također intenzivan, a takva količina oborina može se očekivati prosječno jednom u 16 godina.

"Iako zabilježena količina oborine ne predstavlja izniman događaj, njen kratkotrajni intenzitet u kombinaciji s olujnim vjetrom uzrokovao je gubitak ljudskih života i ogromnu materijalnu štetu na zagrebačkom području", istaknuli su u DHMZ-u.

Što se prošlosti tiče, naveli su kako je i prije na zagrebačkom području bilo šteta uzrokovanih vjetrom.

Primjerice, iako je najjači udar vjetra zabilježen u lipnju 2017., mnogi pamte oluju koja se dogodila na Martinje 2013. i kada je na zagrebačkom području, osobito na Medvednici, porušeno više tisuća stabala, a posljedice nevremena i danas se vide na njezinim obroncima.

Najjači udar vjetra bio je 96 km/h, a dugotrajnost snažnog vjetra bila je jedan od glavnih uzroka velikih šteta, što je bio slučaj i 13. svibnja 2019., naveli su iz DHMZ-a.