Koristeći metodu skeniranja mozga, dokazali su kako se neki mirisi doista mogu urezati u pamćenje. Obilježje tog sjećanja drugačije je od onih uobičajenih. Dr. Yaara Yeshurun, koja je vodila istraživanje pri Institutu znanosti Weizmann u Izrealu, kaže kako ti rani mirisi imaju privilegirani status u našem sjećanju.

Znanstvenici su dugo znali kako mirisi mogu prizvati prošlost, a nova studija pokušala je ponovo stvoriti sjećanja iz djetinjstva kod 16 odraslih volontera, baš uz pomoć mirisa. Naime, ispitanicima je prikazana slika nekog objekta uz miris kruške ili gljivica. 90 minuta kasnije prikazana im je ista slika samo uz drugačiji miris. Tjedan dana nakon toga, znanstvenici su testirali koje će se asocijacije prizvati isti mirisi.

Svi testovi izvedeni su uz skeniranje mozga čime se pratila moždana aktivnost. U većini slučajeva, volonteri su se lakše prisjećali neugodnih mirisa. Skener je pokazao da su volonteri prvi puta najintenzivnije reagirali na mirise.

˝Otkrili smo da je prvi put veza između objekta i asocijacija imala posebno obilježje u pamćenju, tj. sjećanju˝, objašnjava dr. Yeshurun. Istraživači su također otkrili da mogu predvidjeti ono čega će se osoba sjećati kasnije na temelju moždane aktivnosti. Dr. Yeshurun dodaje kako je pamćenje neugodnih iskustava, poput neugodnih mirisa, evolucijski progres kako bi se kasnije izbjegla. Miris može poticati sjećanja jer su se naši preci oslanjali na njuh kako bi izbjegli otrovne biljke, pokvarenu hranu ili neprijatelje.